Diplomatski klub
Svijet Vijesti

Arktički slom: Ruski diplomat Nikolaj Korčunov o opasnosti otapanja permafrosta

Uoči ljetnog solsticija u Arktičkom krugu dogodilo se nešto vrlo zabrinjavajuće. Po prvi put u zabilježenoj povijesti prošloga su ljeta u Sibiru izbili veliki požari, ispuštajući goleme količine ugljičnog dioksida u atmosferu, a sve zbog nezapamćenog toplinskog vala u kojem su temperature u Sibiru dosegnule rekordnih 38 stupnjeva Celzijusa. Svake se godine postavljaju novi rekordi, i to ne samo za maksimalne temperature, već i za topljenje leda i šumske požare. Razlog tome je što se temperature zraka diljem Arktika povećavaju brzinom koja je oko dva puta veća od globalnog prosjeka. Podaci o ledenoj jezgri pokazuju da je pojačano topljenje površine na ledenom pokrovu tijekom posljednjeg desetljeća, bez presedana u prošla tri i pol stoljeća.

Temperature permafrosta nastavljaju rasti, a izvješće oslikava mračnu budućnost

Prošlog mjeseca ruski diplomat, Nikolaj Korčunov, upozorio je na opasnost topljenja permafrosta uslijed globalnog zatopljenja, jer to ne samo da bi dovelo do oslobađanja plina metana u atmosferu,  već bi dovelo i do oslobađanja prastarih patogena, bakterija i virusa, zamrznutih i starih desetke, pa čak i stotine tisuća godina. “Led koji se topi ima potencijal da probudi prastare viruse i bakterije”, rekao je za TV kanal Zvezda, Nikolaj Korčunov, koji je ujedno i Predsjednik Odbora visokih dužnosnika Arktičkog vijeća. Posljednjih je godina i ruski predsjednik Vladimir Putin često govorio o klimatskim promjenama, te je više puta upozoravao na opasnosti globalnog zatopljenja za ekologiju i okoliš njegove zemlje.

Tako je Rusija pokrenula projekt o biološkoj sigurnosti na Arktičkom vijeću. Projekt će imati zadatak utvrditi sve rizike i opasnosti povezane s globalnim zatopljenjem i otapanjem permafrosta. Arktičko vijeće je međuvladin forum koji se sastoji od osam zemalja koje imaju suverenitet nad kopnom unutar Arktičkog kruga. Vijeće uključuje Sjedinjene Države, Kanadu, Rusiju, Dansku, Finsku, Island, Norvešku i Švedsku.

Dakle, što nije u redu s Arktikom i zašto se klimatske promjene ovdje čine mnogo ozbiljnijim u usporedbi s ostatkom svijeta?

Naime, 65% ruskog teritorija čini permafrost, koji se nije otopio milijunima godina, od posljednjeg ledenog doba, a njegovo otapanje moglo bi imati strašne posljedice klimatski, ekonomski i zdravstveno. Postoje dokazi koji upućuju na to da opseg morskog leda nije bio ovako nizak barem posljednjih 1500 godina. Sjeverna polarna regija našeg svijeta zagrijava se dvostruko brže od globalnog prosjeka. Posljedice je lako uočiti. Ledeni pokrivač Grenlanda postaje nestabilan i topi se u ocean velikom brzinom. Ceste izgrađene na vrhu permafrosta postale su valoviti tobogani kroz tundru koji su radikalno transformirali bujni krajolik. Dugo neaktivni mikrobi – neki zarobljeni u ledu desecima tisuća godina – počinju se buditi, oslobađajući jednako drevni C02, i potencijalno bi mogli zaraziti ljude smrtonosnim bolestima. Led koji se povlači otkriva smrznute biljke koje nisu vidjele sunce 45.000 godina. Po istom principu se oslobađaju virusi, bakterije, ugljik i živa.

Odmrzavanje permafrosta je tempirana bomba: više ugljika pohranjeno je u permafrostu nego u atmosferi

Desecima tisuća godina permafrost je djelovao poput zamrzivača, zadržavajući 1.400 do 1.600 gigatona (milijardi tona) ugljika biljne tvari zarobljenim u tlu. To je više nego dvostruko veća količina ugljika koja se trenutno nalazi u atmosferi. Otapanjem postoji opasnost da dodatno ubrza globalno zatopljenje. Mnoge promjene na Arktiku su zlokobne, a neke od najopasnijih se događaju ispod površine, u vječnom ledu. Permafrost je sloj smrznutog tla koji prekriva 25% cjelokupnog kopna sjeverne hemisfere. Djeluje poput ogromnog zamrzivača koji štiti od bakterija, virusa, ugljika i otrovne žive.

Arktički permafrost možete zamisliti kao divovski kuhinjski zamrzivač. Ako stavite organsku tvar (na bazi ugljika) u zamrzivač, hrana će ostati netaknuta. Međutim, ako se kompresor zamrzivača pokvari, polako će se zagrijati. Kako se zagrijava, bakterije počinju jesti vašu hranu. Dok bakterije konzumiraju hranu, proizvode ugljični dioksid, metan i druge plinove i kemikalije koje užasno smrde.

Kada se vječni led odmrzne, sve ispod njega počinje trunuti i raspadati se, a to je ono što oslobađa ugljični dioksid i metan. Međutim, ugljik nije jedini zagađivač zarobljen u ledu. Nova studija u Geophysical Research Letters otkriva da je arktički permafrost najveće skladište žive na Zemlji. Živa je snažan neurotoksin. Znanstvenici smatraju da je oko 15 milijuna galona zamrznuto u tlu permafrosta – gotovo dvostruko više od količine žive pronađene u svim ostalim tlima, oceanu i atmosferi zajedno. Predviđa se da će oslobađanje teških metala, osobito žive i drugih naslijeđenih zagađivača koji su trenutno pohranjeni u ledenjacima i permafrostu, smanjiti kvalitetu vode, korištenu u kućanstvima i za navodnjavanje”, izvještava IPCC (Intergovernmental Panel on Climate Change).

Zaključno, degradacija permafrosta velika je prijetnja cijelom svijetu, ne samo arktičkim zajednicama i ekosustavima, jer pridonosi klimatskim promjenama i povratnoj sprezi koja prijeti našoj planeti koja je kao snježna kugla na vrhu planine gurnuta nizbrdo u ekološku krizu. 

Matea Novosel

Related posts

NATO- Ometajuće tehnologije u nastajanju i strateška perspektiva

Dominik Matković

Alžir vs. Maroko: Novi rat u 2022.?

Ines Domjanovic

Izlazak Poljske iz EU?

Robert Matijević