Dana 21. veljače 2022. godine ruski predsjednik Vladimir Putin službeno je priznao samoproglašenu Lugansku Narodnu Republiku i Donjecku Narodnu Republiku, dvije proruske separatističke pokrajine, smještene na istoku Ukrajine. Potez priznanja ruskog predsjednika, Vladimira Putina, predstavlja prekretnicu za te dvije separatističke pokrajine, od njihovog samoproglašenja 2014. godine.
U proljeće 2014. godine, nakon Euromajdana, mirnog prosvjeda za ukrajinsku europsku budućnost, s vlasti u Ukrajini svrgnut je dotadašnji, proruski orijentirani predsjednik Ukrajine, Vladimir Janukovič. Na mjestu predsjednika Ukrajine zamijenio ga je prozapadno orijentiran, Petro Porošenko. Do smjene vlasti došlo je uslijed nemira. Nakon smjene bivšeg, i proglašenja novog ukrajinskog predsjednika, uslijedio je rat između ukrajinske vojske i proruskih separatista, povezanih s novim, samoproglašenim republikama, Luganskom i Donjeckom Narodnom Republikom. U periodu ratnih događanja unutar proteklih 8 godina, u borbama između ukrajinske vojske i proruskih separatista, na području Donjecka i Luganska, poginulo je, prema dostupnim podacima, više od 10 tisuća ljudi. Te dvije separatističke pokrajine, u proteklih 8 godina, teritorijalno su pripadale Ukrajini, dok je njima u stvarnosti vladala Ruska Federacija. Pokazatelj ovisnosti pokrajina Donjeck i Lugansk o Ruskoj Federaciji stoji u činjenici kako velik dio stanovnika tih područja ima rusko državljanstvo, koji velikim dijelom pripadaju ruskoj vladajućoj stranci Jedinstvena Rusija, a glavnu ulogu u vladi preuzimaju ruski političari. Na taj način pokrajine su odgovorne Rusiji, uslijed čega ne mogu ulaziti u odnose s državama bez ruskog odobrenja.
Ruska Federacija je prilikom priznavanja samoproglašene Luganske Narodne Republike i Donjecke Narodne Republike znala kako entiteti koje priznaje ne ispunjavaju kriterije državnosti po Konvenciji o pravima i dužnostima država, te stoga nisu države. Također je znala kako Povelja UN-a i međunarodno običajno pravo zabranjuju državama da se miješaju u unutarnje stvari drugih država, kao i to da zabranjuje korištenje sile u međunarodnim odnosima, zbog čega se taj potez smatra nezakonitim. Unatoč ruskom priznanju Luganske i Donjecke Narodne Republike, te dvije samoproglašene republike nisu priznate kao legitimne niti od jedne druge države članice UN-a, osim od strane Ruske Federacije.
Ukrajina, u smislu vlastitog suvereniteta i integriteta, raspolaže vrhovnom političkom vlasti, te samostalno sudjeluje u donošenju i provođenju političkih odluka. Niti jedan drugi pojedinac ili država, osim Ukrajine, u tom smislu, nema mogućnost donošenja niti provođenja političkih odluka na njenom teritoriju, kao niti mogućnost utjecaja na njenu teritorijalnu cjelovitost. Rusko priznanje samoproglašene Luganske Narodne Republike i Donjecke Narodne Republike, separatističkih pokrajina na istoku Ukrajine, predstavlja kršenje suvereniteta i integriteta Ukrajine, kršenje međunarodnog prava, i kršenje sporazuma iz Minska. Sporazumi iz Minska predstavljali su moguću prekretnicu u događajima na području separatističkih područja Donjecka i Luganska. Sporazumom Minsk I iz 2014. godine, potpisanim od strane Ukrajine i ruskih separatista, dogovoreni su prekid vatre, razmjena zarobljenika, isporuka humanitarne pomoći i povlačenje teškog naoružanja. Nakon potpisivanja sporazuma ubrzo je došlo do njegovog kršenja, od obiju suprotstavljenih strana, što je rezultiralo pogibijom nekoliko tisuća ljudi. 2015. godine potpisan je sporazum Minsk II, u čijem su potpisivanju sudjelovale Ukrajina i Rusija, te OESS, i čelnici proruskih separatističkih područja. Potpisivanju sporazuma bili su nazočni i čelnici Francuske i Njemačke, a neke od točaka sporazuma odnosile su se, osim na povlačenje svih stranih vojnih snaga i opreme iz dviju pokrajina, i na obnovu pune kontrole državne granice od strane Ukrajine, početak dijaloga o privremenoj samoupravi vezano uz navedena područja, u skladu s ukrajinskim zakonom, priznanje njihovog posebnog statusa, ustavnu reformu, decentralizaciju, te izbore, pod uvjetima koji će biti dogovoreni s njihovim predstavnicima.
Dana 11. studenog 2018. godine u samoproglašenim Narodnim republikama Donjeck i Lugansk održani su lokalni izbori, kojima je prethodilo napuštanje područja od strane stanovništva proukrajinskih stavova. Europska unija i Sjedinjene Američke Države osudile su provođenje izbora, ocijenivši njihovu provedbu suprotnu sporazumima iz Minska. Izborni rezultati donijeli su pobjedu i legitimitet separatističkim čelnicima Narodnih republika Donjeck i Lugansk, te jačanje kontrole od strane Ruske Federacije.
Volodimir Zelenski, koji je 20. svibnja 2019. godine zamijenio Petra Porošenka na mjestu predsjednika Ukrajine, od početka predsjedničkog mandata ulagao je napore za postizanje trajnog mira u tim pokrajinama. Jedno od njegovih osnovnih nastojanja bilo je nastaviti provođenje mirovnog sporazuma iz Minska.
Između listopada i studenog 2021. godine Ruska Federacija je brojčano povećala prisutnost vojnika i vojne opreme duž svoje granice s Ukrajinom, za što je ruski predsjednik Vladimir Putin izjavio da se radi o zakazanoj vježbi. Zapadni čelnici vršili su stalne konzultacije u cilju sprečavanja ruske invazije na Ukrajinu, za koju su smatrali da je na pomolu. Ruski predsjednik,Vladimir Putin, u međuvremenu je iznio zahtjeve čijim prihvaćanjem je trebao biti uklonjen sigurnosni kišobran NATO-a iz istočne i južne Europe, kao i iz baltičkih država, što je odbijeno.
Dana 21. veljače 2022. godine ruski predsjednik, Vladimir Putin, na to je odgovorio priznavanjem neovisnosti samoproglašenih Narodnih republika Luganska i Donjecka.
Dan nakon priznanja, 22. veljače 2022. godine, uslijedila je i njegova izjava o nepostojanju sporazuma iz Minska, nakon njegovih prethodnih izjava o ruskim naporima za njegovu provedbu, kojeg su prema njegovim riječima, sprečavale ukrajinske vlasti.
Nakon izjave ruskog predsjednika, Vladimira Putina o nepostojanju sporazuma iz Minska, i njegovog pitanja, zbog čega bi sporazum trebao postojati sada, kada je priznao ta dva entiteta, samoproglašenu Lugansku i Donjecku Narodnu Republiku, i njegove naredbe ruskim trupama da uđu na ukrajinski teritorij, potvrđeno je njegovo 8-godišnje stajalište o pokrajinama Lugansk i Donjeck.