Diplomatski klub
Svijet Vijesti

Indijo, na čijoj si strani?

„Nećemo napasti Ukrajinu“, „Mi samo izvodimo vježbe“, „NATO namjerno želi ocrniti Rusiju“  samo su neke od izjava koje smo mogli čuti iz Kremlja dok je svijet strahovao od izbijanja sukoba većih razmjera. I nažalost, slutnje Zapada su bile i više nego opravdane.

Prije točno mjesec dana započela je ničim izazvana krvava Putinova invazija na jednu samostalnu i suverenu europsku državu čime je započelo ono nemoguće, rat na teritoriju suvremene Europe . Ni mjesec dana od početka rata ruske vojne snage nisu uspjele okupirati nijedan veći grad, a ukrajinske snage svakim danom zaustavljaju njihovo napredovanje na praktički svim frontovima što dovoljno govori o borbenosti i nezaustavljivoj hrabrosti ukrajinske strane da obrani svoju zemlju od daleko nadmoćnijeg neprijatelja koji nemilosrdno gazi sve pred sobom ne mareći za djecu i ostale civile. Ozbiljnost situacije možemo iščitati i iz podataka da je Ukrajinu napustilo više od 3 milijuna ljudi tražeći spas od raketa u okolnim susjednim državama poput Poljske, Slovačke, Mađarske, Rumunjske i naše Hrvatske.

Na izvanrednoj sjednici Generalne skupštine UN-a 2. ožujka održano je glasovanje za Rezoluciju kojom se osuđuje ruska agresija na ukrajinskom teritoriju i zahtijeva da Rusija trenutno i neopozivo ukloni sve svoje vojne snage, no u konačnici to nije učinila. Osim Rusije, četiri zemlje su se protivile usvajanju rezolucije (Bjelorusija, Sjeverna Koreja, Eritreja i Sirija), a 35 zemalja je bilo suzdržano. Najzanimljivija, a posebno upečatljiva je suzdržanost Indije i Kine. Imamo dvije najmnogoljudnije zemlje svijeta s ukupnom populacijom od oko 3 milijarde stanovnika koje indirektno podržavaju invaziju stojeći uz Rusiju, a ne uz ujedinjeni slobodni svijet te stoga predstavljaju potencijalnu prijetnju na način da su  i one u stanju napraviti ono što je napravila i Rusija. Ovdje konkretno mislim na potencijalnu kinesku agresiju na Tajvan.

U službenom priopćenju dužnosnici iz New Delhija samo su izrazili žaljenje što apeli za diplomatskim pregovorima i dijalozima nisu urodili plodom. Indija je neizravno pozvala Kremlj da poštiva međunarodno pravo, ali nije kritizirala agresiju na Ukrajinu čime pokušava balansirati svojim interesima između Istoka i Zapada. Rusija je pohvalila indijsku suzdržanost u Vijeću sigurnosti UN-a te je time Rusiji dala dodatan i nepotreban poticaj za nastavak agresije, a možda i za neke nasilnije metode ratovanja. U Europi i u Sjevernoj Americi perspektiva situacije Indije na ukrajinskom teritoriju se doživljava kao de facto podrška ruskoj agresiji.

Iako Indija posljednjih godina razvija sve bolje odnose s SAD-om i dalje se fokusira na naručivanje ruskog oružja i streljiva usred dugogodišnjeg sukoba s Kinom na Himalaji i stalnih nereda s Pakistanom. Bloomberg je izvijestio da mnoge indijske državne tvrtke i dalje planiraju kupovati ne samo oružje nego i rusku naftu unatoč kritikama sa Zapada. Primjerice, rafinerija Mangalore, Bharat Petroleum Corp. i Petrochemicals Ltd naručit će naftu u svibnju i lipnju. Hindustan Oil je za lipanj kupio 2 milijuna barela nafte, a Indian Oil Corp 2. 3 milijuna barela koji će biti isporučeni u svibnju.

Obraćajući se američkim poslovnim čelnicima u Washingtonu 21. ožujka, Biden je rekao sljedeće: “Kao odgovor na agresiju, djelovali smo kao ujedinjeni front u cijelom NATO-u i u regiji Pacifika. Četvorka, osim možda Indije, koja pomalo oklijeva, bila je iznimno jaka. Na primjer, Japan, kao i Australija, u smislu suprotstavljanja Rusiji.” Biden je tim komentarom prozvao Indiju zbog neuvođenja sankcija ruskim tvrtkama i oligarsima te ih pokušao „osvijestiti“ da neće još dugo moći održavati neutralnu poziciju i dobre odnose sa Sjedinjenim Državama. Možemo slobodno reći da su ovi trenutci presudni za indijsku politiku i budućnost koji će odrediti razmjer moći u cijeloj Aziji i na Pacifiku.

Ne smijemo ni zaboraviti činjenicu da će prema procjenama UN-a do 2100. godine Indija postati najmnogoljudnija zemlja svijeta s preko 1.4 milijarde stanovnika te će tim više igrati još važniju ulogu u kreiranju svjetske politike. Isto tako, Indija nije u trgovinskim ratovima s SAD-om kao Kina i u tome već sada vidi priliku bržeg gospodarskog razvoja da postane predvodnica azijske ekonomije. Sve je izglednije, barem prema mom mišljenju, da Indija u ovoj situaciji želi zadržati status quo ne želeći dodatne tenzije i kvariti dobre odnose s većinom država, a glavno pitanje koje se nameće je koliko uistinu može izdržati u tom naumu.

Related posts

Polivizija – Od politike do Eurosonga ili od Eurosonga do politike                                               

Antonia Samodol

TALIBANI-IMPERIJALNO STRAŠILO

Tia Milovac

Jordan ograničava govor na društvenim mrežama o drami u kraljevskoj obitelji

admin