Foto: Unsplash
Razgovarali smo s Markom Ćorićem, mladim poduzetnikom iz Njemačke, kojemu je cilj povratak u Hrvatsku, premda je rođen u Njemačkoj. Iako je u današnje vrijeme mladima iz Hrvatske sve veća želja raditi pa čak i studirati u inozemstvu, a Njemačka kao takva destinacija s kartom u jednom smjeru i dalje prednjači na našim prostorima, kroz ovaj intervju imate priliku upoznati mladića suprotnih ambicija. Marko ima tek 25 godina, a otkrio nam je svoja iskustva života u Njemačkoj, kao i informacije iz prve ruke za one koji se odluče na život van granica Lijepe naše.
Možeš li nam reći nešto o sebi?
Imam 25 godina, rođen sam u Njemačkoj, kao i moj otac. Školovao sam se u Njemačkoj, studirao sam elektrotehniku i ekonomsku informatiku, ali sam se već tijekom studija pronašao u poduzetničkim vodama i odlučio se u potpunosti posvetiti vlastitom biznisu. Kako to da tako dobro govoriš hrvatski, s obzirom da si odrastao i školovan si u Njemačkoj? Praznike i blagdane smo kao obitelj provodili u Hrvatskoj, a zatim sam i sam nastavio istu
tradiciju kao samostalni student. Također, hrvatska zajednica u Njemačkoj je vrlo razvijena pa sam već kao osnovnoškolsko dijete pohađao večernju školu na hrvatskome jeziku. Vrlo mi je važno držati do svoje kulture i podrijetla pa sam tako zapravo izvorni govornik oba jezika.
Jesi li ikada naišao na prepreke s obzirom na hrvatsko ime i prezime, ili na bilo kojoj drugoj osnovi?
Ne bih rekao, Hrvati su zaista dobrodošli u Njemačkoj, a i naše kulture imaju puno doticaja. Njemačka i Hrvatska općenito imaju dugu povijest dobrih diplomatskih odnosa, a to se vidi i na „mikrorazini“ od pojedinca do pojedinca. Jedina poteškoća na koju sam već i navikao je pisanje i izgovaranje mog imena i prezimena, pa nerijetko završim kao „Marco Korik“, no to su zapravo slatke brige. Drago mi je vidjeti da su i noviji hrvatski doseljenici dobro prihvaćeni u Njemačkoj te priznati kao vrijedni i kvalitetni radnici.
Kako danas živi prosječna mlada osoba u Njemačkoj? Što se promijenilo u odnosu na viziju naših predaka koji je smatraju obećanom zemljom Europe?
Prosječna mlada, samostalna osoba u Njemačkoj živi u iznajmljenom stanu, u širem predgrađu velikog grada jer su cijene najma u središtima grada vrlo visoke. Radi se većinom od ponedjeljka do petka, 8-10 sati na dan. Uz glavni posao, mnogi rade dodatni, tzv. „Minijob“, pri čemu odrade cca. 40 sati mjesečno za dodatnu zaradu. Mjesečni prosjek radnih sati se vrti oko 200 sati i više. Primijetio sam važnu razliku u odnosu na mlade Hrvate – veliki broj mladih u Njemačkoj se odlučuje za trogodišnji zanat struke nakon završenog srednjoškolskog obrazovanja. Iako mnogi odlaze i na fakultet, strukovno znanje je kod nas puno više cijenjeno u odnosu na Hrvatsku. Primjerice, moj prijatelj je završio zanat za slastičara, a za vrijeme školovanja je odradio i obveznu praksu u jednoj slastičarnici. Po
završetku zanata, odmah je dobio i stalni ugovor kod njih, tako da se dobar rad zaista cijeni. Što se tiče studentskog života koji sam i sam prošao, minimalna studentska satnica propisana zakonom je trostruko veća nego hrvatska. Prije vlastite poduzetničke priče, na studentskom poslu sam zarađivao 12 eura na sat. Prosječan student ne mora odraditi puno sati kao u Hrvatskoj da bi imao dobar džeparac ili prihod za samostalni život.
Planiraš li ostati u Njemačkoj ili možda živjeti u zemlji svojih korijena?
Planiram se doseliti u Hrvatsku kroz naredne dvije godine. Vidim veliki potencijal na hrvatskom poduzetničkom tržištu. Smatram, to jest, siguran sam da postoji perspektiva za mlade ljude u Hrvatskoj, isto kao i u Njemačkoj. U mojim očima je hrvatska ekonomija je posljednjih godina u pozitivnom rastu i primijetio sam da počinje ličiti na Njemačku. Prvenstveno mislim na način rada i poslovanja. Postoji uvaženo vjerovanje da na Zapadu nema korupcije, no to je priča za neki drugi razgovor… U svakom slučaju, dat ću priliku Hrvatskoj i nadam se jednoj uspješnoj priči, iako sam svjestan toga da će mi taj put možda biti nešto teži, ako ništa, birokratski. U Hrvatskoj ti uvijek fali još jedan papir.
Što bi poručio mladima u Hrvatskoj koji žele započeti svoju radnu karijeru u inozemstvu?
Nemojte zamišljati Njemačku kao onakvu kada su u nju „trbuhom za kruhom“ otišli naši djedovi i bake, pa tako i moj djed. Oni su s tadašnjom zaradom mogli svojoj obitelji osigurati vrlo dobar život, izgraditi pokoju nekretninu i osigurati si dobru mirovinu. Danas je situacija drugačija – za početak, cijene rastu nerazmjerno u odnosu na primanja. Ne želim pritom reći da se u Njemačkoj loše živi, dapače, standard života je svakako viši nego u Hrvatskoj, ali to zahtjeva velika odricanja te još više truda i rada koji ne ostavljaju prostora za slobodno vrijeme. I sam zapošljavam mnoge novodoseljene Hrvate i znam kako im je teško. Reći ću vam samo jedan primjer – početna plaća za prosječan posao bez visoke stručne spreme iznosi 1700-1900 eura neto. Cijene najma stana se kreću od 700 eura mjesečno naviše, ovisno o lokaciji i standardu. Uz sve uobičajene troškove za hranu, mobitel, gorivo i režije i sve eventualne dodatne, ali opet na neki način osnovne troškove, samac ostane na 200 do 300 eura. Po toj računici, izgradnja kuće, kao što su naši stari mogli, nije tako lako izvediva. Zaključio bih da se u Njemačkoj može vrlo dobro živjeti, ali se ne može obogatiti.
I za kraj, jedno vrlo važno pitanje. Gdje je bolji kebab, u Hrvatskoj ili Njemačkoj?
U Njemačkoj, naravno. Čak je i povoljniji!
Hvala ti na ovom razgovoru, želimo ti puno sreće u daljnjem radu i jednu uspješnu poduzetničku priču i na našim prostorima!
Hvala i vama, nadam se istome. Možda se čujemo u budućnosti za ažuriranu verziju mojeg
poslovnog puta!