Diplomatski klub
Svijet

Iranski preokret – povratak Ahmedinedžada bi mogao dovesti do tvrdolinijaške restauracije

Riječi da „Izrael treba izbrisati s lica zemlje“ i da je holokaust “mit“ su poznate izjave bivšeg iranskog predsjednika Mahmouda Ahmedinedžada koji se nakon perioda javne apstinencije iz politike od svog poraza 2013.(Advance.hr.), vraća ponovo na velika vrata najavljujući uvod u tvrdolinijaško preuzimanje vlasti. Kandidirao se na predsjedničke izbore koji se očekuju u lipnju.

Ahmedinedžadov povratak čini dio trenda restauracije koji je započeo još 2020. dominantnom pobjedom konzervativnih i tvrđih snaga u parlamentu čiji su članovi stekli 200 mjesta od 290, dok su umjereni uspjeli steći svega 20-tak. Također su osvojili umjerenjačka uporišta Teheran, Tabriz i Yazd.(Zimmt,2020.) Njihov uspjeh je nagovjestila diskvalifikacija većine reformatora i umjerenih od strane klerikalnih autoriteta i Vijeća Čuvara. Sam predsjednik Rouhani je izjavio da se tako lišava sloboda izbora iranskih građana što će uzrokovati neželjene posljedice navodeći “da je šah pristao na slobodne izbore, mogao je spriječiti Revoluciju“.(Zimmt,2020.)

Na izborima se također primijećuje sve veće nepovjerenje građana čija je izlaznost bila jedva do 40% naspram prošlih koji su su se kretali unatrag između 50-70%.(Zimmt,2020.)Jasno se vidi polarizacija iranskog društva u dva tabora. Jedan čije je utjelovljenje stari politički veteran  Ahmadinedžad.

Rođen je polovicom 1950-tih godina dvadesetog stoljeća u Aradanu pokraj grada Garmsar u siromašnoj, ali duboko religoznoj i tradicionalističkoj obitelji.Otac ga je upoznao s vjerom i često ga je vodio na obrede.(Haghighi,Tahmasebi,2006.)Uspostavio je vrlo bliske odnose s ocem kojeg je jako cijenio.

U potrazi za poslom obitelj se odselila u Teheran gdje je Mahmoud završio osnovnu i srednju školu, još za vrijeme Pahlavijevog režima je uspješno položio izazovan sveučilišni pristupni ispit s izvrsnim rezultatima i počeo je raditi studentske poslove paralelno uz učenje na Sveučilištu znanosti i tehnologije(Elm & Sanat,), jedno od najprestižnijih u Teheranu.(Haghighi,Tahmasebi,2006.) Bio je vrlo inteligentan, načitan, i ambiciozan od svojih ranih dana.

Brzo je iskoristio priliku i uključio se u politička pitanja na sveučilištu i studentske udruge koje su zastupale islamističke stavove i konzervativna stajališta. Bio je protiv zauzimanja američkog veleposlanstva tokom revolucije bojeći se vanjske intervencije i da već ako se mora zauzeti, da istom mjerom treba pristupiti i sovjetskoj ambasadi.  Zbog drukčijeg razmišljanja o metodama provođenja revolucije po pitanju američke ambasade, vodeće udruge i grupacije su ga izuzele iz aktivnosti čime nije osobno sudjelovao u inicijalnim fazama Revolucije.(Haghighi, Tahmasebi,2006.)To iskustvo ga je obilježilo i utjecalo na tehnike koje će kasnije i sam koristiti kad preuzme vlast.Tu se je počeo i stvarati jaz između njega i bilo kakve reformističke misli.

On osobno nije sudjelovao izravno u iransko-iračkom ratu, ali je odslužio nekoliko mjeseci kao pozadinski logistički časnik unutar Iranske republikanske garde.(Haghighi, Tahmasebi,2006.)Tokom studiranja i akademske karijere se je preusmjerio na organiziranje tvrdolinijaških grupacija da izazovu reformiste u javnom prostoru.To je također negativno utjecalo na njegovo uspinjanje jer su kolege umjerenjaci dobili upravne i administrativne funkcije, dok je on u Teheranu zaobiđen zbog svojih radikalnih stavova.

Bio je privremeno radio u ministarstvu unutarnjih poslova, no napustio je funkciju radi neslaganja s višim rangovima hijerarhije po pitanju politike i religije.Širenjem konzervativnog i klerikalnog kadra u sve pore društva,  uz akademske poveznice uspijeva osigurati profesorski položaj unatoč tome što nije doktorirao.(Haghighi,Tahmasebi,2006.)

Razočarala ga je Katamijeva pobjeda. On je predstavljao liberalniji krug iranskih političara. To je bilo poslijeratno razdoblje obilježeno gravitiranjem prema Zapadu. Rat su vodili uglavnom dobrovoljci religijskih i političkih entuzijasta, dok samo u zadnjim fazama su sudjelovale unovačene snage što znači da je viša klasa iz dobrostojećih obitelji i srednja, koja čini okosnicu društva prošla relativno netaknuta i neopterećena sukobom. Zapadna kultura i mogućnost stabilnog i ujednačenog razvoja uz akumulaciju bogatstva je bilo primamljivo ljudima.(Takeyh,2006.)

Ahmadinedžad je smatrao da će to uništiti Iran i sve što je Revolucija stvorila. Izjavio je“ Moramo se vratiti korijenima revolucije“.(Takeyh,2006.) Za njega i istomišljenike rat nije bio samo sukob između dvije države, već dvije ideje; Saddamovog panarabizma protiv islamskog fundamentalizma koji je obilježavalo žrtvovanje, solidarnost i revolucionarni identitet koji je jedan od temelja društva.(Takeyh,2006.)

Zaključio je da za pobjedu na sljedećim izborima se mora učiniti sljedeće: vratiti retoriku revolucionarnog razdoblja, skupiti financijska sredstva i osigurati ravnomjernu raspodjelu bogatstva.(Haghighi, Tahmasebi,2006.) Razmišljao je, ako uspije osvojiti retorikom srca i umove ljudi, dobit će i izbore.

Sporost provođenja reformi i Bushevi potezi koji su etiketirali Iran kao dio „osovine zla“ je pospješilo jačanje tvrdolinijaša koji dobivaju prevagu u lokalnim izborima što omogućuje Ahmadinedžadu da postane gradonačelnik u bivšem uporištu reformista.(Haghighi,Tahmasebi,2006.)

Svoj položaj i iskustvo je iskoristio da dobije prve predsjedničke izbore. Kampanju je temeljio na 3 stupa: prvo politiku je vidio kao machiavellističko polje gdje se ne igra po pravilima, zaobilazio je institucije i birokraciju stvarajući niz neformalnih veza i odnosa.Drugo, o sebi je stvorio sliku kao čovjeka iz naroda. Obraćao se je izravno ljudima, ne preko predstavnika ili izaslanika, zadržao je svoju staru kuću i prvi rabljeni auto da pokaže vlastitu skromnost i poštenost.

Treće, pobrinuo se je za veliku medijsku popraćenost i psihološku nadmoć. Kada bi posjećivao udaljenije i skromnije krajeve naveliko bi se snimali veliki susreti, njegova komunikacija s seljacima i djecom, volio je ukrašavati percepciju o sebi, kult ličnosti kao vođe koji ostavlja dojam pred cijelim svijetom odvažnim izjavama kako je Izrael „imperijalistička tvorevina“, SAD također „napadač“.(Haghighi, Tahmasebi, 2006.)

Podupro je najranjivije skupine iranskog društva;mlade, žene i radničku klasu nižeg sloga čime je dobio izbore. Dao je financijske poticaje mladim bračnim parovima, dozvolio ženama izlazak na društvena i sportska zbivanja, borio se za povećanje plaća.(Haghighi, Tahmasebi,2006.) S druge strane je izravno udario na ljudska prava, političke stranke i disidente obračunavajući se sa svima uz potporu klerika i sigurnosnog aparata. U vanjskoj politici se usmjerio na agresivan pristup konfrontacije s SAD-om, Izraelom i zaljevskim monarhijama. Preveliko zaoštravanje i nedovoljan uspjeh domaće politike dovode do pobjede Rouhanija i umjerenjaka 2013.

Rouhanijeva vlada danas se suočila s brojnim izazovima od rušenja ukrajinskog zrakoplova, slučajno od strane revolucionarne garde, preko Korona virusa koji je desetkovao iransko stanovnišvo uz brojke koje su naveliko prešućuju, do prepolovljenja ekonomskih prihoda(Zimmt,2020.) što je sve redom diskreditiralo umjerenjake.

Stvorio se nedostatak povjerenja javnosti, osjećaj beznađa, očaja i slabosti koji zajedno uz maksimalan američki pritisak je uzrokovalo novi trend jačanja konzervativnih snaga.Nestabilnost i nesigurnost su stvorile plodno tlo za pristanak građana na novu garnituru političara koji će donositi „Brze“, „oštre“ i „konkretne“ odluke i poteze da se suoče s novim izazovima.

Također se je republikanska garda počela uspješno ubaciti u politiku, postavivši za gradonačelnika Teherana veterana iransko-iračkog rata koji je bivši čelnik ratnog zrakoplovstva.(Zimmt,2020.)

Iran je ponosna i prkosna nacija, društvo koje baštini povijesno naslijeđe Perzijskog Carstva koje od Aleksandra Velikog nije cijelo pokoreno ili bilo suočeno s okupacijom, aneksacijom ili asimilacijom. Takav način razmišljanja iznijedruje povratak radikalne struje jer niti građani niti elite uslijed sadašnjih zbivanja ne vide drukčiji izlaz iz sadašnje situacije, a oni koji osjećaju ugrozu su podložni proaktivnoj i agresivnoj politici pronalazeći u njoj žar i osjećaj smisla i sigurnosti.

Ahmadinedžad je jednom izjavio da je politika poput „igranja šaha s Kasparovom“(Haghiri, Tahmasebi,2006.) i pobjeđuju oni koji razmišljaju i igraju izvan okvira. Oni koji čekaju pravi trenutak za povlačenje svojih poteza.

Tako se u ključnom trenutku za iransku budućnost vraća u visoku politiku na velika vrata. Dolazak na vlast će izazvati dva moguća scenarija; u najgorem će se uvelike povećati mogućnost eskalacije koja bi mogla dovesti do šireg sukoba u regiji, s kobnim posljedicama jer Iran preko Hezbollaha i niza neformalnih odnosa, udruga, formacija i institucija ima veliku mogućnost asimetričnih udara na Zaljevske monarhije, Saudijsku Arabiju, Izrael i američke snage na Arapskom Poluotoku. U najboljem slučaju, SAD i saveznici će dobiti nepredvidljivog i opasnog protivnika koji je usmjeren strogo na cilj i pozicije, koji neće biti spreman na pregovore i kompromise, starog lisca s novim trikovima.

Izvori:

1.Advance.hr.(2021.)Potvrda kandidature i iranskog zaokreta: Veliki povratak Ahmedinedžada mogao bi biti i veliki povratak u još znatno napetije odnose između Teherana i Washingtona, Izvor: https://www.advance.hr/vijesti/potvrda-kandidature-i-iranskog-zaokreta-veliki-povratak-ahmedinedzada-mogao-bi-biti-i-veliki-povratak-u-jos-znatno-napetije-odnose-izmedu-teherana-i-washingtona (pristupljeno 13.5.2021.) 

2.Haghighi,A.,N., Tahmasebi,V.(2006.)The „Velvet Revolution“ of Iranian Puritan Hardliners: Mahmoud Ahmadinejad’s Rise to Power, Izvor: https://www.jstor.org/stable/40204226 (preuzeto 13.5.2021.)

3.Takeyh, R.(2006.) A Profile in Defiance: Being Mahmoud Ahmadinejad, Izvor: https://www.jstor.org/stable/42897593  (preuzeto 13.5.2021.)

4. Zimmt, R.(2020.) From the Ukrainian Airplane to the Coronavirus: The Crisis of Public Confidence in the Iranian Regime, Izvor: https://www.jstor.org/stable/resrep23526  (preuzeto 13.5.2021.)

5.Zimmt,R.(2020.) Parliamentary elections in Iran: The Predicted Conservative Victory, Izvor: https://www.jstor.org/stable/resrep23517  (Preuzeto 13.5.2021.)

Related posts

SOFAGATE

Tia Milovac

Tenzije na granicama Kirgistana i Tadžikistana

Antonio Obradović

Dvije Europe

Zvonimir Milošević

Leave a Comment