Diplomatski klub
Svijet

JE LI RUSIJA „PODCIJENILA ODLUČNOST“ ČLANICA NATO-a?

Je li realna opasnost ruskog napada na Ukrajinu dovela do zabrinutosti ili nade Baltika?

U to nisu sigurni ni čelnici članica NATO-a.

Razlog za zabrinutost je grupiranje ruske vojske na granicama Ukrajine zbog čega se bude sjećanja na 2014.godinu.

Situacija postaje sve ozbiljnija kao i 2014., no od tada su se dogodile promjene u tri članice NATO-a: Litvi, Estoniji i Latviji.  Tri predsjednika koja su se sastala u Kijevu, početkom božićnog tjedna, su na vrlo različite načine pogođeni istim problemom, a to je grupiranje ruske vojske na granicama.

Trojica predsjednika su u svojoj zajedničkoj izjavi pozvala na „oštrije sankcije protiv Rusije zbog njene trajne agresije prema Ukrajini“.

Vladimir Putin, kojeg samo bliski suradnici nazivaju „Carem“, nedavno je još jednom zatražio od NATO-a da niti jednu istočno-europsku državu više ne prihvaća kao saveznika, zahtijevao je „dugoročne, pravna sigurnosna jamstva”, prijeteći: „U slučaju nastavka agresivnog kursa naših zapadnih kolega, odgovorit ćemo adekvatnim vojno-tehničkim mjerama, oštrom reakcijom na neprijateljske korake.“

Propagandni video u kojem se prikazuje kako ruska bespilotna borbena letjelica izvodi manevar iznad Krima, povećala je zabrinutost.

Iako ulazak Ukrajine u NATO još uvijek nije na vidiku, Kremlj je i dalje zabrinut, tim više što bi ukrajinskim krstarećim raketama bilo dovoljno samo nekoliko minuta do glavnog grada Rusije, Moskve. 

Moglo bi se reći, da je ovo trenutno najopasnija situacija od 2014.g kada je Rusija anektirala ukrajinskim poluotokom Krim.

Indikacije da Rusija ne smanjuje pripravnost svoje vojske u  ovako napetoj situaciji ,dovode do rizika da i najmanja  greška dovedu do neplaniranih sukoba.

Situacija svaki čas može eskalirati i bez donošenja političke odluke.

Neposredno nakon aneksije poluotokom Krimom, vladala je velika zabrinutost da bi još jedan napad ruske vojske mogao pogoditi baltičke države Litvu, Estoniju i Latviju, koje su jedine članice NATO-a s povezanom prošlošću s SSSR-om, zbog čega su nakon njegovog raspada poboljšale odnose s Zapadom.

Rusija je izgubila geopolitičku tampon zonu, time i direktnu vezu sa zapadnom Kalinjingradskom oblašću,  i dan danas predstavlja eksklavu.

Napetost je bila drugačije nego danas jer prisustvo NATO trupa na Baltiku je važan izvor samopouzdanja.

Činjenica da zemlje NATO-a šalju trupe u baltičke države, potvrđuje da će NATO u slučaju sukoba automatski intervenirati.

Simbolika takvog poteza nosi vrlo važno jamstvo da članak 5. Sjevernoatlantskog ugovora, ne stoji samo na papiru, već funkcionira i u stvarnosti.

Članak 5. Sjevernoatlantskog ugovora glasi: „Stranke su suglasne da će se oružani napad na jednu ili više njih u Europi ili u Sjevernoj Americi smatrati napadom na sve njih te su stoga suglasne da će, u slučaju takvog oružanog napada, svaka od njih, u ostvarivanju prava pojedinačne ili kolektivne samoobrane priznatog člankom 51. Povelje Ujedinjenih naroda, pomoći stranki ili strankama koje su napadnute, poduzimajući odmah, pojedinačno i zajedno s drugim strankama, mjere koje se smatraju potrebnima, uključujući uporabu oružane sile, radi uspostavljanja ili održavanja sigurnosti sjevernoatlantskog područja. Svaki takav oružani napad i sve mjere poduzete kao rezultat tog napada odmah će biti prijavljeni Vijeću sigurnosti. Takve mjere će prestati kada Vijeće sigurnosti poduzme mjere potrebne za ponovnu uspostavu i održavanje međunarodnog mira i sigurnosti.“

Iz tog razloga se i nova njemačka savezna vlada potrudila brže-bolje signalizirati svoju podršku, objašnjavati to činjenicom da Njemačka čvrsto stoji na strani partnera i prijatelja.

U slučaju eskalacije, NATO ima geografsku prednost.

Rusija se neće dati ušutkati upozorenjima, samo oštro djelovanje može dovesti do pomaka.

U svakom slučaju, to ne znači vojnu akciju, ali bi upotreba oštrih ekonomskih mjera poslala jak signal.

Pokušaj destabilizacije Ukrajine, nasilju u istočnoj Ukrajini i nezakonitoj aneksiji Krima, te sveobuhvatnom ograničavanju građanskih i demokratskih sloboda, daje se naslutiti da  Rusija vodi psihološki, hibridni rat koji nije ograničen na Ukrajinu i susjedne zemlje, već je sve veća prijetnja cijelom Zapadu. Invazija na Ukrajinu, kao realni scenarij, Rusija se intenzivirala na nekoliko fronta, te bi podilaženje Kremlju imalo katastrofalne posljedice za cijelu Europu, ne samo za Ukrajinu.

Neprijateljstvo između Kremlja i Ukrajine, dio su šireg obrasca ratovanja, koji uključuje gospodarski, energetski i financijski sektor. Cilj je natjerati ukrajinsku vladu u financijsku slijepu ulicu. Pokazivanje mišića od strane NATO-a, Rusiji bi donijelo određenu podršku u globalnom javnom mijenju.

Kako je rješenje situacija neizvjesno, možda bi poništenje viza i dozvola boravka za ruske građane, bogatih prijatelja Vladimira Putina, koji putuju radi posla i radi uživanja, imalo razorni  efekt, te smekšalo “CARA”.

Ostaje za vidjeti.

Related posts

Opet će diplomacija spasiti svijet…

Šime Jordan Kolega

Dok Finska i Švedska razmatraju članstvo u NATO savezu, Rusija upozorava na raspoređivanje nuklearnog oružja i hipersoničnih projektila

Daria Benko

Dvije Europe

Zvonimir Milošević