Diplomatski klub
Svijet Vijesti

Kako se povijest ponovno prošetala u sramotničkoj halji

Povijest se ponavlja, i to ono najgore on nje.

24. veljače 2022. povijest će pamtiti kao dan kada smo si ponovno dokazali kako se sve može razvijati i napredovati, samo se čovjekova narav ne mijenja, i tako već deset tisuća godina. Dvadeseto stoljeće i krvlju natopljena zemlja naših predaka trebala nam je biti najbolji putokaz za sve što se dogodi kad mržnja pobijedi ljubav, zloća dobrotu, a pakost i ljubomora ono zajedništvo koje nas kao ljudska bića neminovno povezuje. Tehnološki napredak, znanstvena i medicinska dostignuća ulaskom u moderno doba trebali su biti jedan veliki civilizacijski iskorak iz mračnih vremena kada je ubiti bilo normalno, a ljudska prava samo predmet podsmijeha na dvorovima europskih vladara, no unatoč sveobuhvatnom razvoju,čovjekova priroda se ne mijenja, homo homini lupus est. Machiavelli je, nažalost, još jednom upravu. Ostaci koncentracijskih logora, memorijalni centri i muzeji, dokumentarni filmovi i brojna bolna svjedočanstva, a koncem i groblja (počivališta mrtvih, koja puno više govore o živima) i dalje će stajati kao svjetionik nade da ćemo se osvrnuti preko ramena i najbržim trkom pobjeći od crnih dana velikih ratova, a ne ponovno uroniti u njihov garež.

U ratu nema pobjednika, postoje samo gubitnici i oni veći.

Pomno promatrajući situaciju, gomilanja ruske vojske na ukrajinskim granicama, kao vječiti optimist, vjerovao sam da su ratovi na europskom tlu stvar prošlosti te da Putin neće smoći hrabrosti da izvrši invaziju. Putin je tako, „prešao rijeku Rubikon“ i svijet doveo pred gotov čin, nakon kojeg neke stvari više nikada neće biti iste. Narednih sati, dana, a nadajmo se ne i mjeseci ili godina, bit će normalno čitati o razaranjima, zvjerstvima i broju uzalud poginulih nedužnih ljudi,  zahvaljujući jednom egu kojem status predsjednika najveće države svijeta očigledno nije dovoljan. U ovoj šahovskoj igri na ploči zemaljske kugle na potezu su NATO-o, Europska unija, Međunarodna zajednica i Vlada SAD-a,  na kojima je da stanu na put tiraninu. No, postavlja se pitanje hoće li (i u kojem obimu) sankcije biti dostatne da cijela ova farsa konačno okonča?

Majka Rusija i tata Putin.

Godinama unazad Vladimir Putin, o sebi nastoji stvoriti sliku nepokolebljivog borca, nacionalnog heroja i junaka nalik onima iz grčkih mitova. Imali smo tako prilike gledati ga kako gol do pasa jaše medvjeda, pliva u zaleđenom moru, bori se u ringu i slično. Okružio se laskavim savjetnicima i njemu orijentiranim medijima, spriječio svaku mogućnost slobode govora i u dvadeset godina svoje vladavine započeo život u oblacima. Stvarajući tako imidž božanstva, po uzoru na kult ličnosti svojih prethodnika, Vladimir Putin potpuno je zaboravio na poznatu latinsku izreku: Memento Mori (Sjeti se da si smrtan). Umjesto heroja ostat će zapamćen kao Hitler 21. stoljeća.

„Ah imali bi obraz da nemaju želuca“. S.S. Kranjčević

 Rat će završiti, to je sasvim sigurno. I opet će ta ista gospoda velikodostojnika sjesti za stol, rukovati se, objedovati zajedno na gala večerama, prepucavati se na raznim konferencijama i summitima, ići u bilateralne posjete i sklapati (ne)prijateljstva, a životi nekih malih, za njih nebitnih ljudi više nikad neće biti isti. Tko će utješiti majčin krik za sinom palim u borbi? Isti ti momci, muškarci i žene u ovom času svoj život polažu za „više ciljeve“ velikih (a moralom vrlo sićušnih) poglavara. Vojnici i civili o kojima ovih dana čitamo samo kao o brojci na papiru poginulih, imaju svoje ime i prezime, svoj životni put i svoju priču za ispričati. Priču koju, nažalost, nikada nećemo moći čuti. Neki od njih već su ovo ljeto smjerali otići na more sa svojim prijateljima, obitelji ili boljom polovicom, radovali su se što će moći uživati u blagodatima života i svim onim sitnicama koje nas čine živim bićima. Mnogi od njih otišli su i bez prikladnog pozdrava sa svojim najbližima misleći da odlaze na vojnu vježbu, a ne pohod krvoprolića. Mnogi od njih više se nikad neće vratiti kući, a rupa i beznađe koje će ostati u razorenim obiteljima, nikakvi mirovni sporazumi neće pokrpati. Stoga, gospodo generali i admirali, premjeri i predsjednici, ministri i glavni tajnici povijest će vam suditi, a tamne stranice sadašnjosti koje svojom rukom ispisujete bit će lekcija ovoj mladoj generaciji da se najgore od povijesti više NIKADA ne ponovi! Ah, kad bi barem bilo tako…

Related posts

Arktički slom: Ruski diplomat Nikolaj Korčunov o opasnosti otapanja permafrosta

Matea Novosel

ČEŠKA VS RUSIJA – NEIZVJESTAN DIPLOMATSKI ISHOD?

Tia Milovac

Dvije Europe

Zvonimir Milošević