Diplomatski klub
Svijet Vijesti

Kleptokracija uzima maha, a neimaština i represija postaju instrumenti za pokoravanje stanovništva

Do propasti države došlo je zbog korumpiranosti vladajućih. Postoji cijeli sustav podmićivanja, počevši od izdavanja putovnica pa na dalje. Stanovnici masovno bježe iz zemlje. Priča vam se čini poznata i pomislili ste da se radi o Hrvatskoj? Ipak ne. Ovoga puta radi se o nekad najbogatijoj državi Latinske Amerike – Venezueli. Zemlja je bila toliko bogata da joj nije bio potreban novac poreznih obveznika. Bolnice, školovanje i zdravstvo bilo je besplatno. U 40 godina broj stanovnika se popeo s 5 milijuna stanovnika na čak 28 milijuna stanovnika. Međutim, desetljeća korupcije i lošeg upravljanja dovela su do ekonomske i političke propasti najprosperitetnije zemlje Latinske Amerike. Pad Venezuele u gospodarski i politički kaos posljednjih godina, pod vodstvom predsjednika Nicolasa Madura, upozoravajuća je priča iz čijeg primjera naši političari mogu vidjeti kako ne bi trebalo voditi državu.

U povijesti čovječanstva nema zemlje koja je toliko propala i završila u uvjetima kakvi su danas u Venezueli, a da nije doživjela ni rat, ni krizu uslijed neke prirodne katastrofe. 

Venezuela je dom najvećih svjetskih rezervi nafte (većim čak i od onih koje ima Saudijska Arabija), koja je otkrivena 1922. godine. U nekoliko godina više od stotinu stranih tvrtki proizvodilo je naftu, uz potporu diktatora generala Juana Vicentea Gomeza (1908.–1935.). Godišnja proizvodnja eksplodirala je tijekom 1920-ih s nešto više od milijun barela na 137 milijuna barela. U vrijeme kada je Gomez umro 1935. godine, nafta je potisnula druge sektore i tako činila 90% izvoza. To je prouzročilo vrlo veliki rast vrijednosti domaće valute bolivara. Gomezovi nasljednici nastojali su reformirati naftni sektor kako bi sredstva usmjerili u državnu blagajnu. Zakon o ugljikovodicima iz 1943. godine je zahtijevao od stranih tvrtki da polovicu svoga profita od nafte daju državi. U roku od pet godina državni prihodi su se povećali čak šest puta.

Procvat 1970-ih

Godine 1973. petomjesečni embargo OPEC-a (Organization of the Petroleum Exporting Countries) na zemlje koje su podržavale Izrael u Yom Kippurskom ratu četverostruko je povećao cijene nafte i učinio Venezuelu zemljom s najvećim dohotkom po glavi stanovnika u Latinskoj Americi. Tijekom dvije godine, nevjerojatna dobit dodala je 10 milijardi dolara u državnu blagajnu, ustupajući mjesto rasprostranjenoj korupciji i lošem upravljanju. Analitičari procjenjuju da je samo između 1972. i 1997. godine pronevjereno čak 100 milijardi dolara. Godine 1976., usred naftnog buma, predsjednik Carlos Andres Perez nacionalizirao je naftnu industriju, stvorivši državnu Petroleos de Venezuela, S.A. (PDVSA) koja će nadgledati sva istraživanja, proizvodnju, rafiniranje i izvoz nafte.

Prezasićenost naftom 1980-ih i krvavi prosvjedi ‘Caracazo’

Kako su globalne cijene nafte 1980-ih padale, gospodarstvo Venezuele se smanjilo, a inflacija je porasla. Istodobno se nakupljao inozemni dug kupnjom inozemnih rafinerija. Godine 1989. Perez je pokrenuo paket fiskalne štednje kao dio financijske pomoći Međunarodnog monetarnog fonda. Mjere su izazvale krvave i smrtonosne prosvjede. Mnogi su anonimno pokopani u masovne grobnice. Prosvjed je poznat pod imenom ‘Caracazo’. Kasniji predsjednik Hugo Chavez nazvao je prosvjed masakrom.

Chavezova bolivarska revolucija

Godine 1992. Hugo Chavez, vojni časnik, izveo je državni udar i stekao nacionalnu slavu. Chaveza nisu ustoličili siromasi već bogati poslovni ljudi i mediji jer su mislili da će lakše upravljati potpukovnikom iz Barinasa nego političkim strankama. Chavez je 1998. godine izabran za predsjednika, obećavajući da će iskoristiti golemo bogatstvo nafte Venezuele za smanjenje siromaštva i nejednakosti. Dok su njegove skupe ‘bolivarske misije’ proširile socijalne usluge i smanjile siromaštvo za 20 %, kontradiktorno je uspio povećati dug zemlje i stalan pad proizvodnje nafte u zemlji, koji je dostigao vrhunac u kasnim 1990-im i početkom 2000-ih. Godine 2005. Chavez je osiguravao subvencioniranu naftu nekoliko zemalja u regiji, uključujući Kubu, putem saveza poznatog kao ‘Petrocaribe’.

Chavez je također iskoristio svoju popularnost među radničkom klasom kako bi proširio ovlasti predsjedništva i usmjerio zemlju prema autoritarizmu: ukinuo je ograničenja mandata, efektivno preuzeo kontrolu nad Vrhovnim sudom, maltretirao je tisak i zatvorio neovisne kuće i nacionalizirao stotine privatnih poduzeća i imovine u stranom vlasništvu. Reforme su utrle put Nocolasu Maduru da uspostavi diktaturu godinama nakon Chavezove smrti. Chavezova odluka da javno putem nacionalne televizije otpusti tisuće iskusnih radnika PDVSA-e koji su sudjelovali u štrajku izazvala je bijes javnosti.

Madurovo upuštanje u diktaturu 

Sredinom 2014. godine svjetske cijene nafte su pale kao i gospodarstvo Venezuele. Kako su nastajali nemiri, Maduro je učvrstio vlast političkom represijom, cenzurom i izbornom manipulacijom. 2018. godine je osigurao ponovni izbor u utrci koja je naširoko osuđena kao nepoštena i nedemokratska. Gotovo šezdeset zemalja, uključujući Sjedinjene Države, kasnije je priznalo oporbenog lika Juana Guaida, čelnika Nacionalne skupštine, kao privremenog čelnika Venezuele.

Posljednjih godina Washington je eskalirao sankcije protiv Caracasa, koje su smanjile prihode Madurove Vlade. Ipak, Venezuela je zadržala partnere u trgovini naftom, a analitičari kažu da potpora Kine, Kube, Irana, Rusije i Turske održava Madurov režim. Analitičari predviđaju da će Maduro pojačati svoju represivnu taktiku koja od 2014. godine uključuje i izvansudska pogubljenja, prisilne nestanke, proizvoljna pritvaranja i mučenje stanovništva. Predsjednik Maduro i ministri unutarnjih poslova i obrane davali su naredbe za počinjenje zločina, koordinirali aktivnosti i opskrbljivali resurse za promicanje politike prema kojima su zločini počinjeni.

Venezuela je arhetip propale naftne države

Nafta i dalje igra dominantnu ulogu u prihodima zemlje gotovo stoljeće nakon što je tamo otkrivena. Cijene nafte pale su s više od 100 dolara po barelu u 2014. godini na manje od 30 dolara po barelu početkom 2016. godine, uvukavši Venezuelu u ekonomsku i političku spiralu. Uvjeti su se od tada samo pogoršavali. Venezuela ima rastući dug, hiperinflaciju i rastuću autokraciju. Procijenjeno opterećenje duga Venezuele iznosi 150 milijardi dolara, a prema najpoznatijem stručnjaku za ekonomiju i valute Steve Hankeu godišnja inflacija 2018. godine iznosila je čak nevjerojatnih 80.000 %. Predsjednik Maduro i njegovi saveznici prekršili su osnovna načela demokracije kako bi održali vlast. Svi ti problemi, zajedno s međunarodnim sankcijama i pandemijom korona virusa, potaknuli su razornu humanitarnu krizu, s ozbiljnom nestašicom osnovnih dobara kao što su hrana, pitka voda i medicinske potrepštine. Prema istraživanju iz rujna 2021. godine, 94% stanovnika Venezuele živi u siromaštvu, a 77 % stanovnika Venezuele živi u ekstremnom siromaštvu, što je najveća stopa u Latinskoj Americi. Uz sve to Venezuela ima i najveći broj ubojstava na svijetu. Uobičajeno je na prometnicama vidjeti policiju (CPNB – El Cuerpo de Policía Nacional Bolivariana, FAES – Fuerzas de Acciones Especiales) i vojsku (DGCIM – Dirección General de Contraiteligencia Militar).

Posljedično tome, u manje od jednog desetljeća, gotovo šest milijuna stanovnika Venezuele pobjeglo je u susjedne zemlje i šire. Najčešće imigriraju u Kolumbiju ali i u ostale zemlje Latinske Amerike. Do 2020. godine iselilo je oko 25% stanovništva Venezuele.

Unatoč političkim previranjima i teškoj gospodarskoj situaciji ipak treba istaknuti kako je Venezuela poznata i kao zemlja zadivljujućih krajolika i predivnih divljih životinja. Kristofor Kolumbo je Venezuelu nazvao ‘Rajem na Zemlji’. U Venezueli se nalazi ‘Angel Falls’, najviši vodopad na svijetu, visok 979 metara. Također, Venezuela prednjači kada je u pitanju očuvanje divljih životinja i prirode, jer je 53,9 % svog teritorija proglasila zaštićenim – više od bilo koje druge nacije. Za usporedbu, u Britaniji ta brojka iznosi 28,4 %, dok je svjetski prosjek samo 14,8 %. Za razliku od hrvatske, gorivo u Venezueli je jeftino, praktički besplatno. Gorivo u Venezueli košta samo 0,02 dolara po litri. To je samo 1 % globalnog prosjeka od 0,97 dolara. Druga na listi je Saudijska Arabija, gdje košta 0,24 dolara po litri.

Nažalost, gospodarska diverzifikacija bit će posebno težak uspon za Venezuelu s obzirom na razmjere njezina gospodarskog i političkog kolapsa tijekom posljednjih nekoliko godina.

Matea Novosel

Related posts

Opet će diplomacija spasiti svijet…

Šime Jordan Kolega

Vladavina braće Castro

Ines Domjanovic

Vladimir Putin potpisao zakon koji mu omogućuje da bude na vlasti do 2036.

admin