Diplomatski klub
Intervju

Mladi u središtu povijesti: Libanon

Napomena: Članak opisuje osobno iskustvo intervjuirane osobe i izražava njegove stavove a ne nužno stavove autorice članka, Diplomatskog kluba ili Sveučilišta Libertas.

Foto: Jo Kassis from Pexels

 

Možeš li nam reći nešto o sebi?

Ja sam Yasmina Slim i imam 29 godina. Libanonska sam Ukrajinka. Rođena sam u ukrajinskoj Zaporožiji, a od 2. godine živim u gradu Bejrutu. Stekla sam prvostupničku diplomu na dvopredmetnom studiju financija i računovodstva 2012. godine i od tada sam radila sedam godina kao vanjski revizor u 4 velike tvrtke dok se napokon nisam smjestila u Solidere (tvrtki koja je pomogla sagraditi Bejruit nakon civilnog rata) kao unutarnji revizor. Tijekom moje karijere magistrirala sam računovodstvo i reviziju, a trenutno učim za FMVA (Financial Modeling and Valuation Analyst) certifikat. Pored karijere, putovanja su moja aktivnost broj jedan, a tako sam upoznala Hanu (op. a. autorica članka) na projektu u Bruxellesu. U slobodno vrijeme vozim koturaljke, družim se s prijateljima, idem na krstarenja pa pronalazim prekrasna nova mjesta te čitam puno knjiga.

Budući da imaš preddiplomske diplome iz računovodstva i financija te da si magistra računovodstva i revizije: što si prvo pomislila kad je ovo počelo?

Isprva smo moji kolege i ja mislili da razvrstavamo činjenice na temelju podataka iz teorije i prakse, onoga što smo učili u školama i našeg bogatog radnog iskustva s poduzećima. Međutim, kad smo uvidjeli da je ovo nejasna Ponzijeva shema, shvatili smo da su sva novčana sredstva koja posjedujemo ukradena. Korupcija je glavni razlog zašto je naše gospodarstvo dovedeno do tu. Situaciju ne možemo klasificirati ni kao realnu ni kao predvidljivu, a ni teoretski primjenjivu. Libanonci su prevareni visokim kamatama kako bi se privukli mali i veliki investitori tamo gdje su banke (u vlasništvu političara) ponovno uložile taj novac i ukrale ga. Trenutno imamo tri različite stope. Prva je fiksni dolar koji  iznosi 1507,7. Druga je dolar zaglavljen u bankama, takozvani “lollar” koji se izdaje u minimalnim iznosima (ne u  cjelokupnom iznosu koji osoba ima, već najviše 500 dolara mjesečno po 3.900 LBP, bez obzira na vašu štednju / plaće ) kojeg pokušavaju izvući mnogi Libanonci koji su svoj prihod imali u dolarima, i, naravno, treća tržišna stopa od 12.500 LBP kojom se trguje robom i uslugama.

Kako je ova situacija utjecala na tvoju obitelj, prijatelje i poznanike?

Što se tiče života, puno je mojih prijatelja ostalo bez posla, uključujući i mog brata. To se dogodilo zbog monetarne situacije u kojoj su tvrtke počele otpuštati zaposlenike. Moja tvrtka srećom i dalje dobro posluje. Što se tiče uštede, izgubila sam sve što sam uštedila u USD, iznos je zaglavljen u banci, s izuzetno minimalnim ograničenjem izvlačenja po stopi koja je jedna trećina tržišne stope. Što se tiče uštede u libanonskim lirama, i dalje imamo te iznose, međutim vrijednost je puno manja, a cijene roba i usluga deset puta veće. Naš se životni stil promijenio, a to možete prepoznati po tome što pojedinci počinju razmišljati o stvarima zbog kojih se nikada prije nisu brinuli jer su cijene su ogromne i nepodnošljive. Na primjer, sendvič s shawarmom mogao je koštati 3.500-4.500 LBP, dok sada košta između 16.000 i 22.000. Osoba koja ima prihod u libanonskoj liri više si ne može priuštiti istu robu i usluge kao što je nekad mogla.

Jeste li ikad pomislili da će ovo eskalirati kao što je sad?

Stvari su već išle na loše ali nitko nije mogao predvidjeti ovako brzu krizu. Inflacija je odjednom postala ogromna i ljudi su izgubili svu ušteđevinu baš kao i mi, mala obitelj. Mnoge su tvrtke prestale poslovati u Libanonu, uključujući velike korporacije, kao i lokalna poduzeća i sve trgovine i usluge povezane s luksuznim predmetima koje ljudi više ne mogu priuštiti, što je rezultiralo time da su mnogi izgubili posao.

Koji su glavni problemi doveli Libanon u ovu situaciju?

Glavni razlog je pohlepa onih u vladi koji su poticali korupciju te neznanje građana koji slijede te vođe zbog vjerskih pitanja. Kroz stoljeća libanski su građani, svaka sekta za sebe, nastojali impresionirati ljude i imati kontrolu. Broj različitih libanonskih vjerskih sekti, odnosno 19 različitih sekti u tako maloj državi, glavni je razlog ovog danas. Svaka sekta želi sjesti u stolicu te imati vlast.

Jesi li se pridružila prosvjedima?

Isprva sam se pridružila prosvjedima jer je cijela zajednica željela pravu revoluciju. Ipak, kad su se političke stranke počele miješati među prosvjednike i sudjelovale u preusmjeravanju tih prosvjednika prema njihovoj dobrobiti, ja i mnogi Libanonci izgubili smo vjeru u ovu revoluciju i potom se povukli. Prilično je tužno kako su sabotaže uništile ugled i stvarnu svrhu ove pobune. Početak je bio obećavajući, ali ono što je postao sada je šala.

Kako su stvari eskalirale?

Prije 30 godina, od početka građanskog rata, stranke su se počele stvarati i nicati posvuda. Neke su bile male, a druge su bile vrlo jake. Te su stranke pokušale okupiti što više pristaša iz iste sekte kako bi ojačale veze. Kako su godine prolazile, nepotizam je počeo igrati svoju ulogu, a da biste dobili dobro plaćen posao, potreban vam je posrednik iz vaše sekte da vas zaposli. Svaka je stranka regrutirala ljude iz svoje sekte u vladu i tako je formirana libanonska sektaška struktura. Od tada su se počele događati koruptivne situacije gdje bi za svaku transakciju bilo potrebno odobrenje različitih sekti i ljudi na vlasti. Primjerice, za sve koji žele otvoriti svoj obrt, poslodavac, koji je političar, zahtijevat će bilo puni prihod ili određeni postotak prihoda kako bi omogućio započinjanje bilo kojeg projekta. Podmićivanje, nepoštenje, zavođenje i prijevara je ono na čemu se temelji libanonska struktura.

Odmah na početku revolucije, libanonski političari koji itekako poznaju pojedince s velikim iznosima novca, brzo su prebacili svoja sredstva u inozemne banke što je dovelo do ekonomskog sloma koji sada vidimo zbog nedostatka stranog novčanog fonda, dolara. Budući da je dolar od 1999. godine fiksiran na 1507,5, ljudi su se počeli frustrirati i podizati novac iz banaka. Umjesto da ljudima osiguraju sredstva za stabilizaciju gospodarstva i kretanje novca, banke su ograničile povlačenje novca koje je ograničavalo ponudu dolara, povećale potražnju za tim, a time i promjenu stope. I zapravo, Libanon je zemlja uvoza koja se oslanja se na turizam da bi preživjela (za sada nema turizma zbog političke situacije), a sav uvoz vrši se u američkim dolarima (trenutno po stopi na crnom tržištu od 12.500) po stopi odstupanja od 8.000 do 10.500 od stope po kojoj ljudi zarađuju plaće. To je dovelo do velikog smanjenja kupovne moći, a time su ljudi postali mnogo siromašniji, jer srednja klasa ne postoji.

Gledajući to sada, misliš li da je „listopadska revolucija“ promijenila stvari?

Svi smo se nadali promjeni, ali to je sve samo sramotno eskaliralo. Ništa nije promjenila već nam se sve  samo obrušilo jer suština revolucije više ne postoji. Politizirana je i postala je intenzivnija međunarodna bitka, posebno kad su stranci saznali da Libanon ima naftu u svojim morima.

Foto: Textgrounds from Pexels

Prvi slučaj covid-19 u Libanonu zabilježen je 21. veljače. Kako je to utjecalo na trenutno stanje / prosvjede?

Prosvjedi su se zaustavili, a zatim su se ljudi ponovo pobunili. No, kao što je ranije spomenuto, ljudi su već izgubili vjeru u ovu revoluciju i vidi se jasna vizija političke strane. Revolucija je počela postajati dosadna i iritantna umjesto obećavajuća.

S obzirom na sve što se događa, kako se Libanon nosi s pandemijom?

Nametnuti su lockdownovi. Prvi lockdown je bio strog . Međutim, većina ljudi su obični radnici, pa su se morali vratiti poslu, a vlada to nije uzela u obzir i nije mogla pružiti osnovne potrebe financijski ugroženim građanima, pogotovo jer je dolar počeo postupno rasti. Što se tiče cjepiva, uvezena je određena količina i pripremljena je platforma za početak cijepljenja starijih osoba, prema međunarodnoj organizaciji WHO. Čak i s cjepivima, političari nisu mogli ostati mirni i ukrali su dobar dio njih. Rečeno je da nam je uskraćena potpora jer su delegati prekoračili proceduru i sami se cijepili, umjesto da osiguraju cijepiva ljudima koji ih trebaju

Gdje ste bili kad se dogodila eksplozija u Bejrutu?

Tog sam dana napustila ured u 17:30 i vratila sam se kući. Beirut je vrlo malen i užurban grad. Iako je luka doslovno na manje od kilometar udaljena od mog ureda u centru grada, treba vam pola sata vožnje automobilom zbog prometa, najviše 10 minuta hoda. Srećom sam napustila ured i bila sam u Achrafiehu, koji je s druge strane autoceste. Eksplozija u 18:08 bila je ogromna i tako zastrašujuća, vidjela sam kako staklo puca i pada te ljude udaraju automobili koje vozači (koji su u tom trenutku također mogli biti ozlijeđeni) nisu mogli kontrolirati. Sve pojedine osobe u Bejrutu mislile su da je bomba bila tik do njih, budući da je pritisak bio previsok, a zvuk eksplozije ogroman. Zbog eksplozije tog dana sam izgubila vrlo dragog prijatelja. Preminuo je od krhotina građevinskog materijala zgrade koji su padali po njemu. Nebrojeni broj mojih prijatelja je ozlijeđen. U mom uredu više nije bilo stakla ni stropova, razbijeni su produžeci između ureda i sva su vrata zdrobljena. U svom uredu imam hladnjak debljine 20 cm koji je pronađen na mom stolu i koji bi me doslovno ubio. Zahvalna sam na jednoj činjenici, na činjenici da se eksplozija nije dogodila tijekom radnog vremena, inače bi toliko ljudi bilo pogođeno još više i / ili umrlo, uključujući mene, mog oca koji je također radio u centru grada, mog brata koji prolazi svaki dan pored luke kad se vraća s posla.

Foto:  Jo Kassis from Pexels

Jednogodišnja proslava prve godišnjice „listopadske revolucije“: kako je disala država?

Do tada je već revolucija pala  i građani su bili beznadni. Međutim, što se tiče libanonskih studenata, budući da je stopa libanske lire počela utjecati na školarinu, mnogi neće moći nastaviti učiti, a mnogi će se drugi vratiti iz inozemstva jer roditelji ne smiju svojoj djeci slati novac. Mogla sam predvidjeti da će se, kad ta djeca ostanu kod kuće, revolucija zapravo dogoditi u drugačijem obliku. Uz to, kada se razina nepismenosti poveća, to će smanjiti ukupnu oštroumnost u odnosu na cijelu zemlju što bi dovelo do loših odluka građana i više nepotizma u zemlji jer bi tim istim mladim ljudima trebao posao da bi preživjeli.

Siječanj 2021. je završen nacionalnim lockdownom i stvari su se pogoršale. Što se dogodilo?

Na kraju lockdowna, tečaj američkog dolara porastao je (budući da vlada nije formirana) s 8.400 na 10.000, a zatim je postupno dosegao 12.500. Ljudi koji rade svakodnevno nemaju stabilnije prihode pa je postotak kriminala masovno povećan. Ljudi kradu bilo kakve dragocjenosti, automobile, motocikle, torbice, telefone, pa čak i baterije od automobila i svjetiljki. Osobno se više ne osjećam sigurno (kao što sam prije) noću, niti na mjestima s kojima nisam upoznata.

Dana 13. 3. 2021. libanonska lira dosegla je novi minimum: 12.500 ll vrijedilo je jedan dolar. Kako stvari izgledaju danas?

Namjerno isključivanje električne energije uvijek je bilo prisutno. Vlada nastoji ukinuti pristup osnovnoj robi i naftnim derivatima do kraja ovog mjeseca (travanj 2021.), što će dovesti do toga da si ljudi neće moći priuštiti osnovne potrebe, povećati će se troškovi prijevoza, time će se povećati cijene sve robe, a time će doći i do porasta nedoličnog ponašanja, kršenja zakona i kriminala.

Kakav je tvoj život danas?

U mojoj obitelji podržavamo jedni druge. Mogla bi biti iskrena i reći da je, budući da je očeva plaća u LBP-u, dio mog budžeta sada potajno da oni to ne znaju, dodijeljen kućanstvu, što je pitanje oko kojeg se nikada prije nisam brinula niti razmišljala o tom. Dobro nam ide kao obitelji jer imamo neke ušteđevine koje bismo mogli iskoristiti. Međutim, imam mnogo prijatelja koji si ne mogu priuštiti ni osnovne potrebe i trude se opstati do kraja mjeseca. To je također dovelo do porasta mentalnih poremećaja do te mjere da su šale (memeovi) o državi “Libanonska depresija” počeli kružiti po društvenim mrežama.

Što misliš da će se to dogoditi u budućnosti?

Još korupcije. Nećemo moći kupiti novu robu, nećemo si moći priuštiti ono minimalno i naš način života promijenit će se još više nego što se promijenio do sada. Neki ljudi još ne razumiju ozbiljnost situacije. Kad dođe vrijeme kada bi ne tako siromašni otac trebao djetetu kupiti laptop za školu i neće si to moći priuštiti, možda će tada ti ljudi shvatili da Libanon više nije isti.

Čemu te naučilo ovo iskustvo?

Nikad ne stavljajte sve svoje voće u jednu košaru. Iako nitko nije mogao predvidjeti pad libanonske lire, novac koji sam stavila u banku (novac koji sam u osnovi izgubila) mogao je biti u toliko različitih fondova u inozemstvu te je mogao biti siguran i meni dostupan. Druga je lekcija raditi paralelno. Voljela bih da sam istovremeno radila na različitim projektima poput prijavljivanja na različite poslove u inozemstvu, drugog magistarskog programa i možda imigracijskim planovima kvalificiranih radnika.

Da čita cijeli svijet, što biste rekli?

Libanonci su nevjerojatno talentirani, vrijedni i izdržljivi ljudi. Oni bi mogli biti izvrstan kapital za svaku tvrtku i kad bi im se pružila prilika, mogli bi biti veliki poduzetnici. Zaista se nadam da trenutna situacija neće spriječiti nijednog nadarenog Libanonca da slijedi svoje snove i voljela bih da nas svijet jednog dana čuje dok govorimo. Situacija u zemlji zaista nas je srušila i više nismo u mogućnosti pokazati potencijal koji imamo, što je dovelo do masovne depresije posebno za mlade poput mene koji rade, štede i uče za bolju budućnost, samo da bih ovo dobila na kraju…

Related posts

Mladi u središtu povijesti: Armenija

Hana Kuharski

VAŽNOST STRUČNE PRAKSE – ISKUSTVO STUDENTICE GABRIJELE KRYEZIU

Tia Milovac

Leave a Comment