Diplomatski klub
Svijet Vijesti

NATO- Ometajuće tehnologije u nastajanju i strateška perspektiva

Slika 1: Suvremeno integrirano bojište i ometajuće tehnologije(ASDNews,2019.)

Sun Tzu je nekoć govorio da ako poznajemo sebe, ali i suparnika možemo pobijediti u svakoj bitci. Mnogi analitičari i stratezi su tematizirali pitanje strateškog promišljanja kao i okolnosti koje na isto utječu. Jedni vide bitne čimbenike u obliku brojnosti, kvalitete, tehnike, drugi u prostoru, vremenu i traženju „okosnice“ prema kojoj treba usmjeriti napore, treći u psihologiji, dvoboju umova s obje strane. Za strategiju se može reći da je ona disciplina razumijevanja i upravljanja slijedom događaja i procesa, shvaćanje čimbenika i usmjeravanje ograničenih sredstava koje imamo na raspolaganju za postizanje određenog cilja. Kao najviši doseg se uzima misao da se najbolja pobjeda ne postiže na bojnom polju, već prepoznavanjem i porazom protivnikove strategije. Promišljanje nije samo usmjereno na vojna i sigurnosna pitanja, već i ekonomska, politička, razvojna, našu svakodnevicu, tako i NATO kao organizacija dolazi do točke koja se slobodno može nazvati strateškom prekretnicom, a na nju utječu dva temeljna čimbenika: trajna promjena globalnog okružja i ometajuće tehnologije u nastajanju.

NATO je kao organizacija u strateškoj perspektivi kroz Hladni rat bio korak ispred svojih protivnika i držao je pod kontrolom strateško okružje. Imao je vojnu i tehnološku premoć. SSSR-ov blok nije mogao pratiti konstantan napredak i razvoj. Ekonomija Zapada se fokusirala na ideje i inovacije, a ne samo rigidnu proizvodnju i brojnost čime je NATO mogao znanje suprotstaviti goloj sovjetskoj sili. Raspad Istočnog bloka dovodi do niza promjena i NATO kroz humanitarne intervencije i političko-medijsku djelatnost doprinosi širenju Euroatlantske zajednice prema istoku, on postaje trajan štit, sredstvo odvraćanja, simbol transatlantske suradnje i njenih vrijednosti.

Analize i izjave dužnosnika zadnjih godina izražavaju pesimističan stav da NATO gubi tehnološku i stratešku oštrinu koju je dosad posjedovao. Sve je veća mogućnost ulaska u sukob s lukavim i nepredvidljivim protivnicima koji u nizu područja mogu posjedovati bolju tehnologiju, ali i učinkovitiju strategiju. Thomas Fuller je rekao da je noć najmračnija prije zore, a NATO nije izgubio svoju prednost. Tajnik NATO-a je također izjavio da“ jedan od glavnih razloga zašto je NATO najuspješniji savez u povijesti je u tome što smo se mogli promijeniti svaki put kada se i svijet promijenio. I mi se moramo nastaviti mijenjati zato što se i svijet mijenja“.

Vodstvo NATO-a 2020. je okupilo stručnjake iz raznih polja koji su sastavili izvješće o procjenama i predviđanjima o sposobnostima saveza i predstojećim izazovima. Zaključili su da temeljnu ulogu u novim promjenama imaju nove tehnologije čiji razvoj mijenja društvo kao i međunarodnu zajednicu u cjelini.

Gilli s NATO Defense College-a naglašava važnost tehnološke premoći riječima da je „tehnološka superiornost proizvod strateških procjena, ulagačkih odluka, organizacijskih sposobnosti i rezultat rada istraživača, inženjera, znanstvenika“.

Tehnološka premoć se postiže računanjem na pojedince koji razumiju suvremene trendove, koji znaju izabrati i uložiti u prave tehnologije i polja u pravom trenutku. Zato je potrebno dati prostora spomenutima da razvijaju svoje sposobnosti i kreativnost u smjeru razvoja novih inovacija. NATO stavlja ljudski kapital kao temeljni čimbenik. Ljudi su ti koji misle i stvaraju, koji prenose misli i ideje iz uma na papir, s papira u proizvodne pogone i na kraju na teren.

Globalna razmjena i razvoj suvremenih tehnologija se odvijaju bez presedana. Danas čovjek u 48 sati proizvede više informacija nego tokom cijele 2003. godine, a kroz um mu prođe više podataka nego što je čovjeku 15.stoljeća prošlo kroz većinu njegova života.

Da bi se uspješno dočarao ovaj „kvantni skok“, potrebno je ukratko opisati povijesni razvoj iz ekonomske perspektive koji dovodi do suvremenog društva. Današnji svijet se može tumačiti kao proizvod Prve i Druge industrijske revolucije 19.stoljeća bazirane na pari, čeliku i struji. Bogatstvo se nakupljalo proizvodnjom, no potreba za većom kvalitetom ustupa mjesto naprednijem znanju i inovacijama u Trećoj industrijskoj revoluciji baziranoj na mikročipovima i elektronici. Nije više bilo važno koliko se može proizvesti, ako je konkurencija ili druga država mogla napraviti bolji proizvod. To dovodi do tzv. moguće Četvrte industrijske revolucije koja se temelji na automatizaciji, digitalizaciji, 5G mreži, kvantnom unosu podataka, velikoj količini podataka, strojnom učenju, sve dubljim razvojem umjetne inteligencije općenito i energetskoj tranziciji prema obnovljivim izvorima energije.

Postavlja se pitanje, kako sve spomenuto utječe na NATO?

Navedeno prvotno dovodi do pada u dugoročnim ulaganjima u istraživanje i razvoj. Trenutak unipolarnosti nakon Hladnog rata utječe na NATO članice i niz tvrtki privatnih i državnih. U sklopu euroatlantske zajednice potrošnja je porasla, ali većina kompanija se usredotočuje na kratkotrajna ulaganja usredotočena isključivo na stvaranje pozitivne poslovne bilance. Dugoročno je zamijenjeno kratkoročnim, dok je profit zamijenio važnost vizija i dugoročnih ideja.

NATO se suočio i s paradigmatskom promjenom nastupanja i novim izazovima. Mogućnost direktne konfrontacije s SSSR-om i strateško odvraćanje je zamijenjeno angažmanom u humanitarnim intervencijama poput Zaljevskog rata, BiH, Kosova. To su bile intervencije izvan NATO-ova područja i primijenjene su druge metode i sredstva što je dovelo do stagnacije u razvoju na polju protupodmorničkog ratovanja, protuzračne obrane i oružja za dalekometne udare. Angažman se temeljio na konvencionalnim snagama okupljenima oko pomorskih skupina s nosačima zrakoplova i specijaliziranim bojnim grupama kopnenih, zračnih i specijalnih snaga za izvođenje borbenih i protuterorističkih operacija.

Angažman NATO-a je zamijećen i s velikom pažnjom popraćen od konkurenata poput Rusije i Kine. Praćene su sposobnosti, ali i slabe točke zemalja NATO saveza što dovodi druge sile do razvoja oružja i tehnologija kojima bi savezu mogli kontrirati, posebice u nadogradnji postojećih arsenala ali i uz razvoj u području svemirske, satelitske tehnologije, elektromagnetskog spektra i hipersoničnog naoružanja. Novo oružje i tehnologija mogu teoretski potkopati dosadašnji koncept NATO-ovog vođenja vojnih operacija.

NATO-ovu premoć na terenu mogu osporiti konkurenti poput Kine, Rusije, zemlje poput Irana i Sjeverne Koreje. Zadnje dvije nisu tolika prijetnja u odnosu na prve što se vidi u korejskom fokusu na brojnost i propagandu, a Iran unatoč pozamašnom vojnom uvozu i razvoju, zaostaje barem jednu generaciju. To se može vidjeti po uspješnim izraelskim kirurškim udarima po iranskom osoblju i kapacitetima za nuklearni program i prošlomjesečnom napadu na iransko postrojenje za proizvodnju i sastavljanje dronova na zapadu zemlje.

Kina i Rusija su posve druga priča. Ako promatramo iz vojne, tehnološke i industrijske perspektive, Rusija i Kina kao konkurenti NATO-u i Zapadu se nadopunjuju. Rusko iskustvo i kumulativna praksa uz kineske financijske resurse. Uteg na ruskom razvoju je korupcija i neučinkovitost uz skroman razvoj suvremene elektronike. Ona to vrlo uspješno nadoknađuje nadogradnjom postojeće tehnologije poput novih nuklearnih podmornica, mlaznih zrakoplova i protuzračne obrane. Vojni zrakoplovi poput Sukhoi-a (iteracije 30,34,35) su nadograđeni poboljšanim motorima koji im omogućuju veću okretnost u odnosu na većinu NATO-ovih zrakoplova i mogu se uhvatiti u koštac s F22 i F35 kao i francuskim Rafale-ima. Štoviše, jeftiniji i lakši za održavanje i brzo se mogu proizvesti. NATO-vi avioni imaju prednost naprednije elektronike, većeg dometa, pokriveni su AWACS zrakoplovima i sustavima navođenja, dok su ruski najbolji za bliske borbe. Rusko ratno zrakoplovstvo je svoje nedostatke neutraliziralo razvojem S-400 i protipova S-500 sustava koji su u isto vrijeme sustavi protuzračne obrane, ali i koordinacije što može omogućiti rano otkrivanje protivnika i napade iz slijepih kutova. Radari novijih S-400 sustava mogu pokrivati s ruskog teritorija većinu istočne Europe za što primjerice NATO-u trebaju zrakoplovi za izviđanje i navođenje. Ruska slabost je što nije dovoljno jaka u novim tehnologijama poput razvoja umjetne inteligencije i novih sistema za navođenje i izračune. Hipersonični projektili poput Kinzhal-a , Avangard sustava ukoliko dođe do operacionalizacije mogu trajno poremetiti odnose snaga.

Kina je u spomenutom području kao i razvoju 5G mreže i kvantnom računanju puno jača. Po pitanju tradicionalnih tehnologija poput poluvodiča i čipova ovisi o uvozu jer nema potrebno znanje i iskustvo, napredno znanje po pitanju aerodinamike i mlaznih motora također ostaje skromno što se vidi u slabijim postignućima kineskih nevidljivih zrakoplova, nuklearnih podmornica. Kineski najveći aduti su razgranata mreža kontakata za uspješno industrijsku špijunažu i reverse engineering uz jaku ekonomiju koja može pretočiti sredstva u tehnološke i vojne inovacije. Kineski razvoj će u tom smislu predstavljati veliki izazov za Zapad i NATO.

Problem hipersoničnog oružja je odraz transformativnog karaktera i umreženosti. Kao što primjerice Tesla i Muskov SpaceX prednjače inovativnim razvojem koji je ostavio konkurenciju daleko iza sebe, tako i vojno polje po pitanju spomenutog kao i nove tehnologije dronova čine značajan izazov.

Veliki problem je i dualnost koja se javlja radi neuravnoteženog razvoja. Postoje NATO-ove zemlje poput SAD-Francuske koje raspolažu suvremenom i najnaprednijom tehnikom, dok druge poput Rumunjske, Bugarske, Poljske su osuđene još uvijek na sovjetsku opremu i oružje koje je za generaciju, dvije starije u odnosu na konkurente(primjerice stari sovjetski tenkovi T obitelji i MIG-ovi). To ih čini ranjivima, NATO mora pronaći odgovarajući pristup s obzirom na domaću situaciju i ekonomske mogućnosti spomenutih zemalja da ih se opremi za učinkovito nošenje s suvremenim izazovima.

Tako dolazi i neminovno do već spomenutog pojma a to su ometajuće tehnologije u nastanku. To je cjelokupan naziv za već spomenute tehnologije, koje bi mogle izazvati revolucionaran pomak i poremećaje u odnosu snaga. To su polja poput umjetne inteligencije, kvantnog računanja, hipersoničnog naoružanja, 5G mreža, strojnog učenja. Nova tehnologija može igrati veliku ulogu u ratovanju pri brzom stjecanju informacija i izračunima što može uvelike olakšati zapovjednicima i časnicima posao jer uvećavaju prostor, a smanjuju vremenski raspon čime se brzo postiže sintagma „nađi-odluči-uništi“. Analitičari i razni poslovni i tehnološki krugovi govore da je to zametak nove industrijske revolucije. Izazov je predvidjeti koje će zemlje prednjačiti, kako će se ta tehnologija širiti i kako će se primjenjivati. To je svojevrsna tehnološka utrka između najvećih igrača i NATO je pred opasnošću da zaostane ukoliko se ne prilagodi a to bi imalo dalekosežne sigurnosne i strateške posljedice.

Značaj razvoja i primjene novih tehnologija u vojno-sigurnosnim pitanjima se može vidjeti i u povijesnim primjerima. Nedovoljno razvijena ruska komunikacija i dobro uhodana njemačka 1914. dovodi do teških poraza 4 ruske vojske od strane jedne njemačke u Istočnoj Pruskoj i zapadnoj Poljskoj. U Drugom svjetskom ratu, napredni radari Britancima omogućuju rano otkrivanje, navođenje i grupiranje osiguravši pobjedu u Bitci za Britaniju i osiguravši otok od njemačke invazije. Ista tehnika omogućuje kod Rta Matapana 1941. britanskoj mornarici bolje pozicioniranje i preciznu artiljerijsku paljbu kojom nanose teške gubitke talijanskoj mornarici, a u Prvom Zaljevskom ratu SAD uz saveznike kroz nekoliko mjeseci razbija iračku vojsku i oslobađa Kuvajt.

To govori kako osim klasičnih čimbenika u ratovanju ogromnu ulogu igraju informacije, to nije samo borba između vojski, već i borba između izvjesnosti i neizvjesnosti, a ona strana koja zagospodari informacijama dolazi korak bliže pobjedi. Neizostavan čimbenik je i ljudski faktor, jer koliko god tehnologija bila napredna, ona ne može voditi bitke, niti konceptualizirati strategiju i apstrakciju kao čovjek što znači da će pojedinac koji zapovijeda i upravlja kao i „čizme“ na terenu igrati temeljnu ulogu kao i do sad.

NATO se može s sljedećim izazovima suprotstaviti kroz ulaganje u istraživanje i razvoj, s povećanjem izdataka ali i usmjerenjem na ključna područja, cilj mora biti vizija i dugoročni strateški planovi. Nova izvješća usmjerena prema NATO 2030 viziji govore da je potrebno uložiti u ljudski potencijal, kadar koji se sastoji od ljudi koji se razumiju u poslovno okružje, tehnologiju i suvremene trendove uz poznavanje strategijskog i vojnog umijeća. Kroz vojne simulacije, manevre i praktičnu nastavu na vojnom sveučilištima se mogu steći potrebni obrisi izazova kao i nedostataka. A organizacija mora naginjati prema ulaganju i razvoju ljudskog potencijala, poticanju kreativnosti, inicijative, inovativnosti i timskog rada, jer kako kaže Gilli u svojoj analizi „2030. nije sutra, niti preksutra, ona je jučer.“ Budućnost oblikujemo našim potezima, a put je već zacrtan. Sve navedeno su čimbenici, oni ne dovode do pobjede, ali joj mogu doprinijeti, a budućnost NATO-a i  njegov položaj ovise upravo o tome kako će razumjeti i protumačiti čimbenike, koordinirati poteze i strategiju u organizaciji i s saveznicima i kako će iskoristiti svoj najjači izvor-ljudski potencijal.

Related posts

Dvije Europe

Zvonimir Milošević

ČEŠKA VS RUSIJA – NEIZVJESTAN DIPLOMATSKI ISHOD?

Tia Milovac

Što će biti s uvođenjem eura?

Šime Jordan Kolega