Ruski predsjednik Vladimir Putin susreo se s iranskim vrhovnim vođom Ayatollahom Ali Khamenei, u Teheranu, naglašavajući bliže veze suočene s pritiscima Zapada zbog rata u Ukrajini, gdje su ruske snage napale istočnu regiju Donbasa. Tijekom svog posjeta Iranu, Putin se također susreo s turskim predsjednikom Tayyipom Erdoganom kako bi razgovarali o sporazumu kojim bi se ponovno uspostavio crnomorski izvoz žita iz Ukrajine, koji je sada odblokiran od strane Rusije. Riješena su sva pitanja u vezi isporuke žitarica preko Crnog mora. Bivši ruski predsjednik Dmitrij Medvedev u Moskvi tvrdio je da će svaki mir u Ukrajini biti onakav kakav Moskva želi. “Rusija će postići sve svoje ciljeve. Bit će mira – pod našim uvjetima”. U izjavi Kremlja stoji da nema vremenskog ograničenja za sukob koji naziva “specijalnom vojnom operacijom” kako bi osigurao vlastitu sigurnost. Ukrajina i Zapad to osuđuju kao neizazvani agresivni rat čiji je cilj otimanje teritorija i brisanje identiteta nacije.
Prije su Iran i Rusija imali savez koji je bio mnogo više taktički nego strateški. Iran je uvijek htio razvijati odnos s Rusijom, budući da se Rusija bavila ekonomskim pitanjima sa Zapadom, uvijek je držala Iran podalje. Rat u Ukrajini je to promijenio. Rusija se sada suočava s međunarodnom izolacijom, pa mora smisliti kako zaobići sankcije. Dakle, gleda na Iran, zemlju s puno stručnosti u zaobilaženju sankcija. Iran vidi priliku da se približi Rusiji, a Rusija sada vidi Iran kao važnog saveznika koji bi joj mogao pomoći izbjeći sankcije i pomoći u prodaji nafte i energije.
Energetsko približavanje Rusije i Irana mogao bi postati nova smetnja Zapadu. Dvije zemlje će pod zajedničkom kontrolom imati više od 40% svjetskih rezervi plina i 15% nafte. Obje zemlje su pod sankcijama Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država, pa će savez Irana i Rusije prodavati svoje resurse kupcima u azijsko-pacifičkoj regiji. Sjedinjene Američke Države ponovno pokušavaju igrati na kartu Irana, protiv Rusije. Washington raspravlja o ukidanju embarga na izvoz iranske nafte. Iran može izvoziti istu količinu nafte u Europu kao Rusija. Ipak, U budućnosti Iran će imati više koristi od suradnje s Rusijom nego od ukidanja američkih sankcija, jer je Teheran naučio kako zaobići ograničenja. Iranu su potrebni plinovodi. Dvije strane su već dogovorile projekt izgradnje plinovoda preko Pakistana do Indije, a kada je projekt obustavljen iz političkih razloga, došlo je do novog sukoba između Pakistana i Indije. Ako Rusija pojača posredovanje, Iran može ponovno pokrenuti projekt. Rusija ima mogućnost pomoći Iranu pri proširenju istraživanja i proizvodnji nafte i plina. Iran uvelike može Rusiju opskrbiti opremom i podijeliti svoju tehnologiju rafiniranja nafte i plina. U tom kontekstu ključno postaje prevladavanje različitih mehanizama postojećih sankcija protiv obje zemlje. Navedeno uključuje alternativne isporuke (putem trećih strana), zamjenu sankcioniranih proizvoda i preusmjeravanje zaliha nafte i plina i potrebne opreme. Nuklearna energija mogla bi biti još jedno područje suradnje između Rusije i Irana. Moskva je već sada aktivno uključena u izgradnju i održavanje iranskih nuklearnih postrojenja.
Za Iran, rizik je ako se što više približi nepredvidivoj i žilavoj sili poput Putinove, to će mu više biti na raspolaganju. Rusija već nudi svoju naftu po sniženoj cijeni nekim iranskim klijentima. Iran se mora natjecati s Rusijom, ali također ne želi učiniti ništa što bi moglo poremetiti ovu vezu. Stoga se mora pomiriti s tim.