Diplomatski klub
Svijet Vijesti

Novi dekret Talibana unatoč (lažnom) obećanju blažih pravila

Talibanske vlasti u Afganistanu su izdale odredbu svim vlasnicima taxi vozila kako smiju prevoziti isključivo žene koje nose hidžab, a za duže vožnje isključivo u pratnji muškog člana obitelji.

S obzirom da same ne smiju voziti, javni prijevoz je loš ili ga gotovo i nema, a uz to vozači javnog prijevoza odbijaju voziti žene, koja je alternativa ženama u Afganistanu? Da idu pješke i riskiraju da im netko vidi gležnjeve pa da (kako nalaže talibanski zakon) budu javno bičevane?!

Talibanska policija u Afganistanu uputila je sve vozače da ne dolaze po putnice koje se ne pridržavaju pravila odijevanja. Smjernice je izdalo Ministarstvo za “propagiranje vrlina i prevenciju poroka”.

Ministarstvo za “propagiranje vrlina i prevenciju poroka”?! Da, dobro ste pročitali.

Direktivom Ministarstva također se traži od taksista da prestanu puštati glazbu u svojim vozilima kao i da moraju pustiti brade te prekinuti vožnje u vrijeme molitve.

Ove smjernice dolaze tjednima nakon što je Ministarstvo zatražilo od afganistanskih televizijskih kanala da prestanu prikazivati ​​drame i sapunice s glumicama.

Vladavina Talibana 1990-ih

Otkako su preuzeli vlast u kolovozu ove godine, Talibani su nametnuli razna ograničenja ženama i djevojkama, unatoč obećanju blažih pravila u usporedbi s njihovim prvim boravkom na vlasti 1990-ih. Prava žena bila su ozbiljno ograničena tijekom prethodnog boravka Talibana na vlasti.

Dana 30. rujna 1996. godine Talibani su dekretom zabranili svim ženama zapošljavanje. Tijekom svoje vladavine u Afganistanu od 1996. do 2001. godine Talibani su međunarodno smatrani ozloglašenim zbog mizoginije i nasilja nad ženama. Žene u Afganistanu bile su prisiljene biti u pratnji muške osobe s kojom su u krvnom srodstvu te nositi burku cijelo vrijeme u javnosti, jer prema jednom glasnogovorniku Talibana, “žensko lice je izvor korupcije”. U sustavnoj segregaciji koja se ponekad naziva rodnim aparthejdom, ženama nije bilo dopušteno raditi, nije im bilo dopušteno školovati se nakon osme godine, a do tada im je bilo dopušteno samo učiti Kur’an. Od osme godine nadalje, djevojčicama u Afganistanu nije bilo dopušteno da budu u izravnom kontaktu s muškarcima osim s bliskim “krvnim srodnicima”.

Po nalogu Talibana neka od ograničenja za žene u Afganistanu bila su:

  • Žene se nisu smjele pojavljivati ​​na ulicama bez krvnog srodnika ili bez burke.
  • Žene se nisu smjele smijati niti govoriti glasno u javnosti jer nijedan stranac ne smije čuti ženski glas.
  • Žene nisu smjele nositi cipele s visokom petom jer nijedan muškarac ne bi smio čuti ženine korake da ga to ne uznemiri.
  • Zabranjeno je bilo fotografiranje, snimanje i izlaganje slika žena u novinama, knjigama, trgovinama ili u kući.
  • Svi stambeni prozori u prizemlju i na prvom katu trebali su biti obojani ili zasjenjeni kako bi se spriječilo da žene budu vidljive s ulice.
  • Zabrana prisutnosti žena na radiju, televiziji ili na javnim okupljanjima bilo koje vrste.
  • Ženama je bilo zabranjeno izlaziti na balkone svojih stanova ili kuća.
  • Ukoliko žena pokaže gležnjeve, biti će javno bičevana.
  • Ukoliko lakiraju nokte, mogu im se amputirati prsti.
  • Ne smiju nositi odjeću jarkih boja jer za Talibane je to “seksualno privlačna” odjeća.

Žena koju su Talibani teško pretukli jer je sama hodala ulicama izjavila je: “moj otac je poginuo u borbi… Nemam muža, nemam brata, nemam sina. Kako ću živjeti ako ne mogu sama izaći?”

Fotografija preuzeta sa www.istockphoto.com

Dugotrajna patnja i prerana smrt zbog nedostatka liječenja žena

Također, žene u Afganistanu nisu smjeli liječiti muški doktori, a kako su talibanske vlasti ženama branile školovanje i rad, afganistanske žene nitko nije liječio. U Kabulu su neke žene osnovale neformalne ‘klinike’ u svojim domovima za pružanje usluga obitelji i susjedima, ali kako je bilo teško nabaviti medicinske potrepštine, njihova je učinkovitost bila ograničena. Mnoge su žene pretrpjele dugotrajnu patnju ili preranu smrt zbog nedostatka liječenja.

Borba aktivista

U nekoliko provincija lokalne talibanske vlasti uvjeravane su da ponovno otvore škole ali mnoge djevojke su i dalje bez obrazovanja. U mnogim slučajevima više se ne mogu vratiti na svoja radna mjesta. Većina srednjih škola za djevojčice je zatvorena. Ulični prosvjedi aktivistica nasilno su ugušeni.

Aktivisti se nadaju da će talibanska borba za međunarodno priznanje i dobivanje pomoći u jednu od najsiromašnijih zemalja svijeta dovesti do toga da će učiniti promjene u pravima žena u Afganistanu. Ključni globalni donatori u više navrata navode poštivanje ženskih prava kao uvjet za obnovu i pomoć Afganistanu.

Kako im vjerovati kada šokantnim dekretima svakodnevno gube na vjerodostojnosti?

Matea Novosel

Related posts

Diplomatski bojkot Olimpijskih igara u Pekingu zbog zločina nad Ujgurima

Matea Novosel

Konferencija spasa ili Konferencija užasa?

Šime Jordan Kolega

BALKAN – ZATIŠJE

Tia Milovac