Diplomatski klub
Studentski kutak

Osvrti iz Pariza

Kao studenti, često znamo preskočiti izvrsne prilike za putovanja koje dolaze usred semestra budući da raspored predavanja i brojnih obaveza nije lako zanemariti. Ovoga puta, cura i ja smo se zahvaljujući povoljnoj ponudi Ryanaira, odlučili zaputiti put Pariza. S izvrsnom lokacijom, gotovo u centru grada, osigurali smo si pristupačnu početnu točku svakom od 5 dana boravka.

Općeniti dojmovi

Po dolasku u Pariz tijekom noćnih sati, jednostavno ne možete ne primijetiti količinu automobila na prometnicama. Ovo zvuči kao banalno, ali usprkos tome što smo se našli na samom zapadu grada u kasnim noćnim satima, na omanjem autobusnom kolodvoru, svaka ulica bila je preplavljena automobilima i to se ispostavilo kao konstanta za mnoga područja šireg centra i okolice. Ono što dolazi kao posljedica ovakvog prometa su ogromne količine smoga koje se najbolje primjećuju ujutro te je donekle jasno zašto se gradonačelnica Anne Hidalgo zalaže za ukidanje većine automobilskog prometa u centru Pariza. Međutim, za grad od preko 10 milijuna stanovnika s okolicom, Pariz je poprilično čist ukoliko se držite područja do šireg centra što je doista impresivno s obzirom na horde turista. Dojam donekle otimaju (naglašavam: jesenski) vrtovi i parkovi koji nisu na zavidnoj razini održavanja poput onih u kišovitom Bruxellsu primjerice. Ugodno smo ostali iznenađeni i po pitanju sigurnosti budući da niti jednom nismo došli u neugodnu situaciju niti smo kalkulirali s našim kretanjem po noći. Istini za volju, nismo obilazili Banlieues, ali metro ili noćna šetnja nisu ostavljali osjećaj nelagode. Cijene su očekivano skupe, ali prikladne za visoki standard zapadne Europe. Moguće je pronaći pekare s gotovo jednakim cijenama kao u Zagrebu poput ove s istinskim pariškim duhom.

Što reći za Pariz, a da kroz milijun knjiga/putopisa /umjetnosti općenito nije već rečeno. Grad je predivan te krcat poviješću i zanimljivostima. Da – Eiffel je impresivan prikaz genijalnog graditeljstva . Da – Slavoluk pobjede i dalje podsjeća na slavna vremena. Da – Garnier Opera se apsolutno mora vidjeti u čitavoj svojoj raskoši. Da – Parižani su vitki, u dobroj formi i ne, nisu arogantni (barem nisu koncem listopada) i većinom pričaju engleski. Najbolje od svega što sve muzeje možete posjetiti sasvim besplatno (ukoliko dolazite iz članice EU te imate manje od 26 godina). To uključuje Louvre i Versailles. Za razliku od nedavno održanog Interlibera, karte za te iste muzeje moguće je jednostavno rezervirati preko interneta, na ulasku još predočiti covid-potvrdu i gotovi ste, a ne baviti se šalterima i nepotrebnim troškovima čak dvije vrste papira (od kojih niti jedan nije covid-potvrda, on se naknadno skenirao) kako bi ušli u ionako svima besplatni Zagrebački velesajam kupiti zanimljive naslove. Valjda dosezi poznate francuske administracije ne završavaju samo na ulazima u državne ili lokalne zgrade uprave (te ih možda ne bi bilo loše kopirati).

Osobni favoriti

Pantheon

Ono što me najviše zadivilo jest francuska ponosna prošlost koja izvire iz svakog komadića ulica. Taj osjećaj za naciju izvrsno je prikazan na primjeru Pantheona. Ova epska građevina izgrađena u drugoj polovici 18. st. ostavila me bez teksta. Prije samog ulaska dočekuje vas ogromno pročelje gdje su u sredini uklesani Nacija, ispod nje Sloboda te s lijeve strane mnogi francuski književnici, znanstvenici, filozofi (poput Rousseaua, Voltairea i Lafayetta) dok je desna strana rezervirana za polaznike École polytechnique i Napoleona. Ispod njih ispisane su „mitske“ riječi: „Za velike ljude od zahvalne domovine“.  Prikaz Nacije, Slobode, Povijesti kao ljudi, čest je lajtmotiv znamenitosti u Parizu. Ovo me iznimno zaintrigiralo s obzirom da su to apstraktni pojmovi o kojima definitivno ne razmišljamo kao pojedincima odnosno ljudskim jedinkama. Odgovor na to pitanje dobio sam zahvaljujući ranije spomenutom Interliberu i to sasvim slučajno. Knjiga „Politički mitovi“ Frederica Monneyrona zaintrigirala me svojim naslovom i opisom na koricama (uz to, koštala je svega 20kn što se ispostavilo izvrsnom investicijom). Upravo unutar prvih 40 stranica objašnjava razdoblje Francuske revolucije i trenutka kada religijske, odnosno duhovne ideje toga doba napuštaju javni interes te bivaju odbačene, a njihovo mjesto popunjavaju „laičke“ vrijednosti poput nacije, slobode, pravde itd. koje je potrebno uzdignuti i dočarati kao socijalni konsenzus „raspadajućeg holističkog društva“. Kako se društvo transformira u individualno, tako umjetnički prikazi postepeno personificiraju navedene vrijednosti i načela. Pantheon se treba smatrati obaveznom posjetom svakom boravku u Parizu, nešto što nisam očekivao reći po povratku. Osim nacionalne povijesti, unutar zidova Pantheona našla se i izložba o borbi protiv smrtne kazne u svijetu i Francuskoj s centralnom ulogom Roberta Badintera, čovjeka s kojim smo mi jako dobro upoznati. Jedina žal ostaje za kupolom koju nismo uspjeli vidjeti zbog nešto kasnijeg obilaska Pantheona i dugotrajnog zadržavanja u podnožju građevine gdje se nalaze grobovi 80-ak povijesnih ličnosti ne samo iz Francuske već i Europe poput bračnog para Curie, generala Montebella, Vicotra Huga, Rosseaua i mnogih drugih. Gotovo s jednakim divljenjem preporučujem obići i Les Invalides. Posljednje počivalište velikog Napoleona istovremeno odaje dozu jeze i poštovanja prema francuskoj prošlosti. U detalje neću ulaziti, samo ću reći kako ovu, pa nazovimo je četvrt, ponekad posjećuju najviši državnici zajedno s vojnim vrhom. Razlog je tome što je kompleks služio za liječenje i zbrinjavanje teže ranjenih vojnika te je u znatno manjoj mjeri aktivan i danas za one najteže slučajeve stradavanja (današnji broj zbrinutih vojnika ne prelazi 30, ali jedan dio četvrti i dalje je aktivan kao bolnica koja izvodi one najzahtjevnije zahvate prilikom stradavanja).

Malo o politici

Obnova katedrale Notre-Dame

U našim „lutanjima“ Parizom pronašlo bi se i vrijeme za kratku pauzu ili užinu. Ponekad je to bio konkretan obrok, a ponekad nešto brzinsko iz lokalne trgovine brze hrane. Međutim, nešto što mi je zapalo za oko jest koliko svaki takav objekt prati neku od političkih emisija. Francuski ne znam, ali sve što je dovoljno čuti jest Eric Zemmour. Uvijek se pronašla njegova slika i kritika doista neortodoksnih ideja o (pretpostavljam) migraciji, feminizmu ili pogledima na stara savezništva. Vjerujem da je mnogima bio zanimljiv upravo iz tih razloga nekonvencionalnog pristupa po čemu je i dobio neslužbeni nadimak „TV bombarder“ zahvaljujući vlastitoj političkoj emisiji. Doista je nemoguće prosuditi koliko su ga nekolicina gledatelja podržavala ili kritizirala kada bih zapazio neku takvu emisiju, ali činjenica je da loš PR ne postoji, odnosno da postoji publika spremna podržati ga na izborima. Biti će zanimljivo pratiti utrku njega i Le Pen za drugu rundu izbora u borbi protiv Macrona. Osobno smatram da je neizgledna njihova konačna pobjeda, ali ukazuje na neka razmišljanja i usmjeruje francusku politiku u desno koja već dugo ne poznaju istinskog lijevog kandidata. Jedan dio Zemmourove, za sada, „predkampanje“ bavi se pitanjem sekularizma i islama. Ulazak u ovo polje zahtijevao bi mnogo više linija teksta od ovoga koje sada čitate. Međutim, činjenica je da trenutno u većim dijelovima Pariza lakše pronaći kebab nego kroasan. Ovo nije pojava ekskluzivna Parizu, već mnogim urbanim središtima Europe. Također, doista je sramotno da je obnova katedrale Notre-Dame započela, a istraga o uzroku požara „ne mrda“ niti milimetra. Hoće li laïcité doista doći na naplatu francuskom društvu i koliko su mnogi spremni ići u zaštiti vlastitih načela čak i pod cijenu Republike preostaje nam vidjeti.

Za kraj ostavljam nekoliko slika s našeg putovanja. Preporučam doista svima da se odvaže iskoristiti prigode niskobudžetnih kompanija te da uživo pokušaju iskusiti bogatstvo koje nudi ne samo Francuska i Pariz, već čitava Europa.

Related posts

Koliko znate o Izraelu i Palestini? (Kviz)

Robert Matijević

Duolingo vs Memrise: Koja je aplikacija za učenje stranog jezika bolja?

Sara Dragosavac

PUB kviz

admin