Diplomatski klub
Studentski kutak

POVRATAK ILI TEK PRIVID…IMA LI VJEŠTICA?!?!

Praznovjerje u Europi bilo je „normalno“ još do prije par stoljeća, kao i da se neke žene optužuje kao vještice.

Dok je mnogima  teško zamisliti da je još i dan danas u nekim dijelovima svijeta lov na vještice svakodnevica, pitamo se što je sa pričom o Ivici I Marici? Da li je vještica iz Ivice i Marice još živa?

U ranom razdoblju lova na vještice u Europskim državama, postoje činjenice koje potvrđuju da su se na lomači palile isključivo žene pod izlikom da su suradnice vraga. No, od 15. stoljeća nadalje, oko četvrtina toga bili su muškarci.

Do 1782. u Europi je zabilježeno preko 60.000 progona „vještica“ od kojih nisu bile žrtve samo žene, već i muškarci i djeca.

Najveći broj pogubljenja, zabilježeno je na područjima današnje Njemačke, i nešto manji broj u Skandinavskim zemljama. Zanimljiva je činjenica da progona vještica u Italiji i Španjolskoj gotovo da i nije bilo.

U Europi, to se odnosi na razdoblje Tridesetogodišnjeg rata koji je trajao od 1618–1648.godine.

Narod, u potrazi za žrtvama od vlasti traži da se kazne krivci. Neracionalni bijes mase,  često pogađa one koji se razlikuju od većine, i to najčešće izgledom.

No, znanost je u međuvremenu otkrila da se fenomen progona vještica pojavljivao ciklički i po istom ključu, bez obzira na povijesne ili aktualne primjere.  

Pojedinci se optužuju, da na osnovu svojih navodnih izvanrednih sposobnosti, svojim sumještanima donose nesreću u nekom obliku: u obliku pomora stoke, loših žetvi ili bolesti u obitelji i slično.  Optuženi nemaju apsolutno nikakvih izgleda pred „argumentima“ progonitelja.

Pritom, kao vještice mogu biti optužene osobe različitog socijalnog statusa ili spola: ako su bogate, u selu se postavlja pitanje zašto su bogate, ako su izgledom drugačije bilo da se radi o izvanrednoj ljepoti ili nekoj mani, a ako su siromašne, tada ih se optužuje da su zavidne onima koji imaju više od njih, kojima ide „ dobro“.

Možemo li povući paralelu između progona vještica i holokausta? Nije isključeno, jer već i sama činjenica da se  mnogi povjesničari dvoume oko tog pitanja ostavlja prazninu odgovora i objašnjenja .

Za čaranje je mogao biti osumnjičen baš svatko, pa čak i djeca.

Razlozi za progone bili su različiti.

S jedne strane, katolički i evangelički vlastodršci, pokušavali su svoje podanike vezati uz “jedinu pravu vjeru”.

Lov na vještice u Africi zapravo nikada nije ni prestao.

Postoje povijesni podaci, da je u 19. stoljeću na području „crnog kontinenta“ ova pojava bila vrlo rasprostranjena te je kolonijalnim silama zadavala velike glavobolje.

No, lova na vještice je bilo i u drugim državama svijeta poput Indije ili Latinske Amerike.

U nekim dijelovima Afrike je progon osoba s „magičnim svojstvima“ u posljednje vrijeme čak dobio na intenzitetu.

U Boyanseu, tradicionalnom selu na sjeveru Gane, sve izgleda kao u Africi s razglednica. Prekrasan je sunčan dan, ptice cvrkuću nad poljima čiji je urod visok gotovo kao i zidovi oko koliba. Ali i iza tih zidova je kao prije tko zna koliko stoljeća, unutar imanja su smještene žene koje su optužene da su vještice. Gana je zemlja u kojoj je takvo praznovjerje vrlo rašireno, makar tamošnja vlada uporno pokušava okončati takvu praksu. Prošle godine je osnovano i povjerenstvo, sačinjeno od sedam osoba koje zaslužuju povjerenje i koje je obišlo mnoga od tih “utočišta za vještice” na sjeveru te zemlje. Njihova zadaća je bila da pokušaju posredovati između seoskih zajednica i “vještica” i stotinjak žena se nakon toga ipak smjelo vratiti kućama. Nesretnice imaju krov nad glavom, ali čak i ako im se dopusti povratak, to ne znači da neće biti – kamenovane.

Valovi progona se najčešće pojavljuju u razdobljima elementarnih nepogoda poput suša, epidemija i gladi. Zbog čega se u Africi, i dan danas albino osobe vrlo često nalaze na udaru progona.

I 300 godina nakon Prosvjetiteljstva, nerazumni obredi i rituali ukorijenjeni su u društvu.

Iako smo u tehnološkom pogledu svakako u 21. stoljeću, naš pogled na svijet velikim dijelom oblikuju tisućljetni mitovi i legende. Ili se zapravo ponašamo kao petogodišnjaci kojima je povjereno upravljanje mlažnjakom.

Praznovjerje  nije uvijek bezopasno i može imati štetne posljedice za društvo i općenito život ljudi i zajednice.

You don’t need mutations to strip men of their humanity.” – Gerald of Rivia, The Witcher

Related posts

Pet aplikacija za peticu u indeksu

Monika Butinski

Neformalne i zabavne aktivnosti Diplomatskog kluba

admin

Kako sam iz Švicarske došla studirati na Libertas

Ivona Balažić