Diplomatski klub
Svijet Vijesti

„Putinov“ nuklearni rat u 2022. – stvarnost ili puka prijetnja?

Rat na europskom tlu

Kraj veljače 2022. ostat će zapisan u povijesti kao početak rata na europskom kontinentu – proteklog tjedna svjedoci smo oružanog napada Rusije na Ukrajinu. Dok istočne granice Europe preplavljuju rijeke Ukrajinaca u bijegu od ratnih zbivanja, a oružani sukobi ne jenjavaju već gotovo čitavi tjedan, ruski predsjednik Vladimir Putin poslao je prijetnju o potencijalnoj uporabi nuklearnog oružja:

„Stavite nuklearne snage u visoki stupanj pripravnosti.“, izjavio je Vladimir Putin potaknut, kako navodi, agresivnim izjavama zemalja NATO saveza. Nakon invazije na Ukrajinu s kopna, mora i iz zraka, ruski predsjednik implicira da je spreman upotrijebiti i nuklearno oružje. Nastavno na novonastalu rusku prijetnju, važno je razumjeti kontekst globalnog stava prema nuklearnom naoružanju.

Ugovor o neširenju atomskog oružja (eng. Treaty of the Non-Proliferation of Nuclear Weapons, NPT) usvojen je 2017. godine. Rusija je jedna od zemalja koje su potpisnice ugovora, a njime se obvezuje na prestanak proizvodnje atomskog oružja, skladištenje i prodaju te naposljetku, njegovo korištenje. Ipak, proces denuklearizacije svijeta nije nimalo jednostavan proces. Ovaj je ugovor dobio brojne pohvale, no čini se kako ipak ostaje bez praktičnog efekta jer stručnjaci predviđaju da njegova ratifikacija neće rezultirati uništavanjem nuklearnog naoružanja. Mišljenja su podijeljena, no ostaje činjenica da je otprilike 90% tog oružja u rukama SAD-a i Rusije. Rezultati ugovora očigledno izostaju s obzirom na Putinovu izjavu. No je li takva prijetnja osnovana i koja je uopće procedura za takav oblik ratovanja?

MAD world iliti ludi svijet?

Iako se može činiti kako smo svjedoci gotovo filmskog razvoja događaja, proces aktivacije nuklearnog napada, a posljedično i nuklearnog rata, nije isključivo u rukama Vladimira Putina i ne postoji „crveni gumb“ za njegovu aktivaciju. Također, Putinova izjava je zapravo upozorenje da će, u slučaju nuklearnog napada od strane NATO saveza Rusija uzvratiti istom mjerom. No govora o takvom napadu zapadnih sila nema na vidiku – radi se o pukom zastrašivanju. U slučaju takvog napada, nastradat će obje strane. Naime, specifičnost nuklearnog rata leži u vojnoj doktrini podrugljivog akronima MAD (eng. lud/-a), koja označava uzajamno osigurano uništenje. Pojednostavljeno govoreći, nuklearni sukob započinje tzv. prvim udarom (eng. First Strike) države koja odluči pokrenuti oružani nuklearni napad. Cilj prvog napada je spriječiti ili barem umanjiti utjecaj drugog udara (eng. Second Strike), odnosno nuklearnog odgovora napadnute strane. Iz tog razloga, kada započne takav sukob, strategija (prvog) agresora je razoriti lokacije gdje bi se potencijalno mogle naći velike zalihe nuklearnog oružja protivničke strane – primjerice vojni aerodromi, skladišta, sustavi za lansiranje. U najviše trideset minuta potrebno je potpuno onesposobiti protivnika za protunapad atomskim oružjem. Ipak, kao što je već spomenuto, stvarna situacija ne odvija se na filmskom platnu i gotovo je nemoguće u potpunosti znati gdje se nalaze sve baze sa zalihama nuklearnog oružja, u ovom slučaju, NATO saveza. Posljedica je, stoga, uzajamno osigurano uništenje. Također, uz današnju tehnologiju, nije izgledno iznenada napasti protivničku stranu uz sve obavještajne službe i sustave upozorenja.

Potencijalni nuklearni napad Rusije sa 100% sigurnošću rezultirao bi tzv. Second Strike-om. Obje strane, a posljedično i čitavi svijet, pretrpio bi razarajuću i neprihvatljivu štetu i broj žrtava. Radilo bi se zaista o uzajamnom osiguranom uništenju, MAD world – zaista, ludi svijet. I to sve u nekoliko desetaka minuta, manje od jednog sata.

Potpuno je shvatljivo da rizik napada na Rusiju i naš planet nije razmjeran s reakcijom na ekonomske sankcije Zapada upućene Putinovoj državi. Slikovito prikazano, takav je potez jednak zalijetanju osobnim automobilom u zid pri velikoj brzini samo zbog ogrebotine na vratima.

Tko drži „ključ“ nuklearnog oružja u Rusiji?

Razumljivo je da uz poteze koje je ruski predsjednik povukao proteklog tjedna nije lako vjerovati racionalnim objašnjenjima zašto do nuklearnog rata ne bi trebalo doći, no sam proces aktivacije nuklearnog napada nije isključivo u njegovim rukama. Za takvu odluku moraju se usuglasiti predsjednik, ministar obrane i zapovjednik generalnog stožera Rusije. Zatim se ovlasti procesa predaju nižim razinama te zapovjednici daju signal za lansiranje prema prethodnim naredbama i sustavu koji je odobrio navedeni trio. Stoga postoje šanse za stopiranje samog lansiranja.

Naposljetku, ostavljamo na razmišljanje izjavu Ivice Mandića, vojnog i sigurnosnog analitičara s Instituta za istraživanje hibridnih sukoba koju je dao za Večernji list: „Treba naglasiti da u nuklearnom ratu pobjednika nema. To nije oružje u klasičnom smislu, to je sredstvo za opće uništenje. I onoga tko napada i onoga tko je napadnut. Taj scenarij neće se dogoditi ovdje bez obzira na ego političara i hrpu iracionalnih izjava koje svakodnevno daju. Nuklearno oružje danas služi samo jednoj svrsi, a to je prijetnja i poruka drugima: nemojte me dirati jer mogu uništiti civilizaciju – to je jedina poruka koje nuklearne sile žele slati u svijet“.

Bez obzira na nuklearno ili tradicionalno ratovanje, ono je ratovanje. Prvi je zasad još (i)racionalan strah, a potonji, nažalost, svakodnevnica u 21. stoljeću, a od veljače 2022. stvarnost i na europskom tlu koja odnosi brojne vojne i civilne žrtve. Ostajemo s nadom da će u našoj skoroj budućnosti postati i prošlost s već sada nesagledivim posljedicama.

Related posts

Kako se povijest ponovno prošetala u sramotničkoj halji

Hrvoje Karnaš

Ujedinjena Europa za izazovna vremena

Šime Jordan Kolega

„Vruće igre“ na Pacifiku

Đani Ladavac