Diplomatski klub
Svijet Vijesti

Sprega Putina i čečenskog odreda smrti Ramzana Kadirova

Čečenska nacija je muslimanska i živi u planinama na južnoj granici Rusije. Pokoreni krajem 1850-ih, Čečeni su pod carskom i sovjetskom vlašću i nakon raspada SSSR-a, iskoristili priliku da proglase neovisnost. Nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine, Čečensko-Inguška ASSR podijelila se na dva dijela: Republiku Ingušetiju i Čečensku Republiku koja je kasnijom proklamacijom nazvana Čečenska Republika Ičkerija.

Nakon Prvog čečenskog rata od 1994. – 1996. godine s Rusijom, Čečenija je stekla de facto neovisnost kao Čečenska Republika Ičkerija, iako je de jure ostala u sastavu Rusije. Godine 1994. ruski su generali poslali vojnike da okupiraju Čečeniju, ali su potpuno pogrešno procijenili odlučnost svojih protivnika. Naime, čečenske neregularne snage su ponizile ovu navodnu supersilu i postale simbol slabosti Rusije. Za Čečene je to bila slavna pobjeda, ali šuplja pobjeda, jer mir nije uslijedio. Čečenija je kao utočište za otmičare i kriminalce bila potpuno izvan kontrole sve do kraja 1990-ih. Ruska federalna kontrola obnovljena je u Drugom čečenskom ratu od 1999. – 2009. godine, a sustavni proces obnove diljem republike odvijao se pod vodstvom Ahmada Kadirova.

Ahmad Kadirov (pristaša Džohara Dudajeva), bio je duhovni vođa, koji je 1995. godine objavio sveti rat Rusiji, i to godinu dana prije nego što je Kremlj ponižavajući povukao svoje snage nakon tri godine borbi, i napustio planinsku republiku da upravlja sama. Rusija je pacificirala Čečeniju, a rusko topništvo je uništilo grad Grozny 1995. godine. Agenti FSB-a (Federalna sigurnosna služba, nasljednik KGB-a), oteli su tisuće čečenskih muškaraca, od kojih stotine više nikada nisu viđeni. Godine 1997. tadašnji predsjednik Aslan Maskhadov zamijenio je sekularnu čečensku vladu islamskom vladom utemeljenom na šerijatskom pravu i proglasio Čečeniju islamskom republikom. No, Kadirov se 1999. godine kao protivnik vehabizma okrenuo protiv svojih pobunjeničkih partnera, optužio ih da su prihvatili radikalni islam i stao na stranu Moskve, kada je Rusija te jeseni vratila trupe u regiju. Kako je Kadirov gradio svoju osobnu moć tijekom četiri godine, pobunjenička gerila se radikalizirala. Samoubilački bombaški napadi postali su uobičajena taktika, posebice korištenjem žena samoubojica koje su Rusi prozvali “crnim udovicama”.

Nakon što je Putin postao premijer 1999. godine, Čečenija je bila na vrhu njegove liste obveza. Iako novak, Putin je bio svjestan da mu je potreban lokalni čovjek kako bi ponovno Čečeniji nametnuo volju Moskve. Tu osobu je pronašao u Ahmadu Kadirovu, glavnom muftiji Čečenije, čovjeku koji je bio toliko uznemiren zbog ortodoksnog islama saudijskog stila koji se širio u njegovoj domovini da je u konačnici sklopio dogovor s Rusima da to zaustavi. Putin je Kadirova postavio za vršitelja dužnosti čečenskog čelnika u lipnju 2000. godine, a 2003. godine i za predsjednika u namještenom glasanju.

Bivši agent KGB-a obećao je da će slomiti čečenski separatizam došavši na vlast 2000. godine

Godine 2000., iako jedva poznat samo godinu dana ranije, Putin je osvojio predsjedništvo. Pobjedu je dugovao Čečeniji , a Čečeniju je dugovao Ahmadu Kadirovu koji je organizirao čečensku miliciju poznatiju kao Kadirovci, koja je pomogla ruskim trupama da slomi njegove nekadašnje suborce. Grozny, glavni grad Čečenije bio je pustoš u trenutku kada je Putin postao Predsjednik. Ruska vojska bombardirala je Grozny sve dok se gerilci nisu povukli. Čak i 2003., kada se čečenski otpor sveo na noćne napade, bombe uz cestu i samoubilačke napade, na svakom raskrižju nalazila se vojna postaja i bodljikave žice. Strani novinari Čečeniju su mogli posjetiti samo uz vojnu pratnju, a noć bi provodili u ruskoj bazi na aerodromu.

Najmanje 250.000 Čečena zatražilo je azil na zapadu od 2000. godine. Prema popisu stanovništva iz 2010., trenutno stanovništvo Čečenije ima 1,25 milijuna, ali ta je brojka vjerojatno napuhana: više ljudi na popisu znači više novca za Kadirova zbog kojeg je nekad razoreni Grozny postao neprepoznatljiv. Kadirov je potrošio milijarde na uređenje grada. U središtu Kadirove prijestolnice nalazi se neboder Grozny City, uključujući hotel za koji se smatra da je jedino mjesto u Čečeniji koje služi alkohol.

Zapovjednik Ramzan Kadirov, sin Ahmada Kadirova, u Rusiji je poznat kao “šef republike”. U Čečeniji ga zovu pachchakh, što je iskrivljena riječ padišah na farsiju, što znači “kralj”. I živi kao jedan. Unatoč prethodnim pokušajima atentata, 09. svibnja 2004. izvršen je teroristički, bombaški napad na Ahmada Kadirova koji je poginuo. Tada je Putin je imao slobodno mjesto za čečenskog satrapa, a Ramzan Kadirov bio je savršen za tu ulogu. Godine 2007. Putin mu je dao ‘ključeve Čečenije’ te je Kadirov preuzeo predsjedništvo. Smrt Ahmada Kadirova – pod jakom stražom, usred proslave povodom poraza nacističke Njemačke, samo dva dana nakon što je Putin ponovno inauguriran za predsjednika – bila je jednako ponižavajuća za Kremlj koliko i zastrašujuća za njegove saveznike u Čečeniji.

Ramzan Kadirov je već imao moćnu privatnu miliciju pod nazivom Kadirovci. Nazivaju ih i odredi smrti zbog izrazite brutalnosti.To je paravojna organizacija i separatistička milicija nastala 1994. godine u Čečeniji pod vodstvom Ahmada Kadirova, koja služi kao zaštita šefa Čečenske Republike. Sastoji se od tisuća naoružanih etničkih Čečena posvećenih čečenskim separatističkim ciljevima. To je zapravo privatna vojska Ahmada i Ramzana Kadirova. Kadirovci su 2006. legalizirani kao motorizirana pukovnija Ministarstva unutarnjih poslova. Ramzan kontrolira sve snage čečenskog ministarstva unutarnjih poslova, a najviša mjesta u njegovoj vladi zauzimaju bivši zapovjednici Kadirovaca. Značajan broj pripadnika ovih skupina su osobe s kriminalnom prošlošću, a Ramzan ih koristi za ‘prljave poslove’ i Kremlja i Čečenije.

Oslanjajući se na Kadirova, Putin sve više ojačava rusku moć u Čečeniji. Kadirove veze s ruskom federalnom sigurnosnom službom (FSB) sežu barem do 2000. godine, kada je Putin postao predsjednik. Kremlj je i Ahmadu (posthumno) i Ramzanu dodijelio najviše odlikovanje. Međutim, za heroje Rusije Kadirovci imaju izrazito antirusku prošlost. Ako pogledamo u prošlost, lako možemo pronaći snimku Ahmada zajedno s najekstremnijim antimoskovskim džihadistima iz 1990-ih. Stoga ne iznenađuje sumnja Rusa u lojalnost Ramzana Kadirova. Kadirov je kroz program amnestije oformio vojsku jednako moćnu, ako ne i moćniju, od one koju su 1990-ih koristili separatisti. Pitanje je da li je li na mala vrata stvorio samostalnu državu?

Danas je Čečenski vođa Ramzan Kadirov jedan od najmoćnijih ljudi u Rusiji, a sebe je često opisivao kao Putinovog “pješačkog vojnika”. Više od desetljeća Kremlj se oslanjao na njega u održavanju reda u Čečeniji – ruskoj sjevernokavkaskoj republici kojom vlada kao osobni feud. Kadirov je, od raznih grupa za ljudska prava mnogo puta bio optužen za otmice, zlostavljanja, izvansudska pogubljenja, silovanja, nestanke protivnika i progon ljudi. Uz to, Kadirovci su optuženi i za iznudu te sudjelovanje u ilegalnoj trgovini naftom. 2006. godine u javnosti je ‘procurio’ video u kojem naoružani Kadirovci prikazuju odsječenu glavu čečenskog gerilca što pokazuje izrazitu brutalnost ljudi lojalnih Kadirovu. Također, skupina za ljudska prava izvijestila je da je 14. rujna 2005. skupina Kadirovca ​​postavila odsječenu glavu na cijev na pješačkom mostu preko rijeke Khulkulau radi “općeg razgledavanja” i zastrašivanja. Kadirovci koriste izvansudska pogubljenja kako bi učvrstili Kadirovu autokratsku vladavinu, te držali pod kontrolom separatiste i džihadističke pobunjenike.

Na temelju opsežnog istraživanja, HRW je još 2005. godine zaključio da su prisilni nestanci u Čečeniji toliko rašireni i sustavni da predstavljaju zločine protiv čovječnosti. U listopadu 2006. Njemačka grupa za ljudska prava, Društvo za ugrožene narode (GfbV), Kadirova je označila kao “ratnog zločinca”. Ramzana Kadirova povezivali su i s nekoliko atentata, od kojih su neki bili u Europi. Ramzan posjeduje privatni zatvor pored svoje kuće u uporištu Tsentaroi, svom rodnom selu.  Polja oko Tsentoroia su navodno minirana, a svi pristupni putovi blokirani su kontrolnim točkama. Prema navodima separatistista, sve otete osobe smještene su u privatnom zatvoru Kadirova. Baisarov je također optužio Kadirova da je režirao brojna politička ubojstva i otmice. Dana 18. studenog 2006. Baisarov je ubijen u središtu Moskve. U jednom trenutku Ramzan je najavio novu politiku uništavanja kuća svih disidenata kao i kuće njihove rodbine. Njegova namjera bila je nedvosmislena, a prijetnja sve samo ne prazna. ”Prošlo je vrijeme kada roditelji nisu odgovarali za postupke svojih sinova i kćeri”, rekao je Kadirov.

Kadirov je nastavio uspješan rad svog pokojnog oca u kooptiranju glavnog sufijskog muslimanskog bratstva u Čečeniji, Kadirije (derviški red). Bratstvo je oduvijek bilo neprijateljski raspoloženo prema Rusiji, ali je po prvi put u povijesti pretvoreno u saveznika protiv islamista. Kadirov je razvio izravan odnos s Kremljom, zaobilazeći ruske birokratske državne institucije. To je bio još jedan pogodan aranžman za obje strane. Kadirovu se svakako isplatilo, jer je Rusija financirala obnovu infrastrukture u Čečeniji, uključujući nove ceste i veliku džamiju u glavnom gradu republike Groznom.

Da li je Ramzan Kadirov izvan kontrole ili je samo vrsta tupog instrumenta neophodan ruskom predsjedniku? Kadirov već dugo stoji iznad ruskog zakona i svaki pokušaj da se on smijeni ili da se procesuira mogao bi izazvati novi čečenski rat. Putin se nedvojbeno boji takvog razvoja događaja. To je jedno od objašnjenja zašto je čelnik regije unutar Rusije u stanju djelovati s takvom slobodom. Politički, teško je razdvojiti Putina i Ramzana. Dakle, ako ste zabrinuti da Ramzan nekažnjeno ubija i Putin ga ne može kontrolirati, razmislite o alternativi: što ako Ramzan ubija nekažnjeno, a Putin ga kontrolira?

Matea Novosel

Related posts

Priprema li Rusija napad kemijskim oružjem?

Daria Benko

Corona crisis = Golden age

Sara Dragosavac

„Putinov“ nuklearni rat u 2022. – stvarnost ili puka prijetnja?

Daria Čulo