Diplomatski klub
Uncategorized

ŠTO SE DOGAĐA U KAZAHSTANU? Novo proxy bojište ili interni obračun?

Prošli tjedan, gotovo preko noći Kazahstan je bačen u vihor kaosa i neizvjesnosti. Mediji su izvještavali o prosvjedima, prosvjedi su se počeli pretvarati u okršaje na ulicama i mali gerilski rat između raznih frakcija opozicije s jedne strane i vladinih snaga sigurnosti s druge. Internet je u zemlji ugašen i došlo je do skoro potpunog zamračenja i prekida dotoka informacija. Zemlja se našla u stanju koje se moglo opisivati od nemira, puča, sve do građanskog rata koji tek započinje.
Kao povod se navodi poskupljenje goriva uz dvostruko povećanje što je nagnalo nezadovoljne građane da izađu na ulice, traže ukidanje obveznog cijepljenja, smanjivanje cijena hrane, sniženje godišta za odlazak u mirovinu i smjenu režima s sloganom „srušite starca!“

.Starac je dugogodišnji, bivši predsjednik Nursultan Nazarbajev koji se smatra sivom eminencijom koja unatoč odlasku još uvijek vlada Kazahstanom. Navedeni događaji nameću niz pitanja: Jesu li navedeni razlozi poput poskupljenja pravi povod? Ima li opozicija vanjskog pokrovitelja koji ju je potaknuo na djelovanje? Kako će kriza i njen rasplet utjecati na regionalnu dinamiku srednje Azije? Ima li globalni odjek?Prije davanja odgovora na spomenuta pitanja, potrebno je spomenuti koju riječ o samom Kazahstanu.

Površinom, Kazahstan je najveća zemlja bez izlaza na more. Ona je ujedno i najsjevernija i površinski najveća muslimanska zemlja.
Njezinim beskrajnim prostranstvima obitava 18.8 milijuna ljudi. Etničku kompoziciju čini 60% Kazaka, 24% Rusa koji žive na sjeveru zemlje, 3% Uzbeka, 2% Ukrajinaca i 1.5% Ujgura na istoku. 70% stanovnika je islamske vjeroispovjesti dok je 26% pravoslavno kršćanstvo.
Priča o Kazahstanu seže u daleku prošlost nekoć moćnog Perzijskog Carstva koje je čvrstom rukom vladalo ovim prostorom. Nakon slabljenja Perzije, turkijski nomadi naseljavaju zemlju, a u 13. stoljeću Džingis Kanovi Mongoli pri svom neumoljivom pohodu osvajaju cijelu regiju. Do 16. stoljeća, kao posebna skupina se počinju isticati Kazasi. Oni su turkijski narod koji osim u Kazakstanu živi i na prostoru zapadne Kine, Uzbekistana i Rusije. Ponajviše su okupljeni u sklopu teritorijalnih granica današnjeg Kazahstana.


Kazahstan ostaje u zagrljaju nomadskih plemena sve do pohoda Ruskog Carstva koje u 18. stoljeću prodire u srednju Aziju. Kombinacijom direktnih osvajanja i pridobivanja lokalnih elita i klanova, ruski imperij guta Kazahstan i ostatak srednje Azije, pretvarajući ju u odskočnu dasku za širenje prema Perzijskom zaljevu, Indijskom oceanu i britanskoj Indiji što dovodi do mini-hladnog rata između dva imperija tokom „Velike Igre“.
Podjela interesnih sfera između Britanije i Rusije uspostavlja mir i stabilnost uz konsolidaciju obje strane, a Kazahstan trajno ostaje pod ruskom kontrolom. Potrebno je naglasiti da Kazahstan kao država nije postojao.

Nakon revolucija i građanskog rata u Rusiji postaje dio SSSR-a, a tek 1936.godine postaje socijalistička republika u sklopu Sovjetskog Saveza i suverena država prema vestfalskim standardima.
Kazahstan se relativno stabilno razvijala tokom sovjetskog režima, dok poznati Nazarbajev počinje preuzimati vodeću ulogu 1989.godine kada postaje prvim tajnikom Komunističke partije Kazahstanske Republike, a izabran je za prvog predsjednika nakon proglašenja neovisnosti. Jedna od zanimljivosti o Kazahstanu je činjenica da je svoju neovisnost od SSSR-a proglasio zadnji za razliku od ostalih republika bivšeg Sovjetskog Saveza.


Generalna percepcije je tumačila Nazarbajeva kao ruskog igrača, usmjerio se je prema vođenju uravnotežene politike čiji je cilj bio sjediti na dva stolca, između SAD-a i zapada s jedne strane i Rusije s druge. Slao je jeftinu naftu pri umjetnim, niskim cijenama prema Rusiji, dok je SAD-u pružio podršku u ratu protiv terorizma. Kazahstan je također članica UN-a, OESS-a, Sjevernoatlantskog vijeća za suradnju, Zajednice nezavisnih država, NATO-ova partnerstva za mir i Šangajske organizacije za suradnju. Uspostavlja carinsku uniju s Rusijom i Bjelorusijom, 2015.godine ulazi u Euroazijsku ekonomsku uniju. Očita je ravnoteža u priključenju međunarodnim organizacijama i bliskoj suradnji s Rusijom.


Nazarbajev daje prednost gospodarskoj diplomaciji i tzv. „vektorskoj“ politici između SAD-a, Rusije i Kine. Pozvao je na „unutarregionalnu integraciju u središnjoj Aziji“ i lobirao za međunarodnu integraciju regije. Htio se postaviti kao najjači lider u regiji i osigurati povezivanje prostora s ostatkom svijeta, s Kazahstanom na čelu.

Kazahstan je održavao srdačne odnose i partnerstvo s Sirijom, vidjevši priliku da se probije na bliskoistočno energetsko tržište, ali i da otvori vrata prema zapadu. U međuvremen s Ruskim blagoslovom postaje posrednik pri mirovnim pregovorima tokom presudnog razdoblja za rat u Siriji. Kazahstan je također podržao Rusiju u naporima da se marginaliziraju islamističke frakcije zbog radikalizacije koja je jedna od trajnih sigurnosnih prijetnji za sam Kazahstan.


Unutarnja politika, kao i struktura same države je bila obilježena s elementima post-sovjetske piramidalne prirode s Nazarbejovim posebnostima. Državom se čvsto upravljalo odozgo otkuda je proizlazila sva moć i legitimitet. Ostatak je činio niz pokroviteljskih mreža koje su dijelile moć, novac i usluge onima koji su imali odgovarajuće veze. Demokratski elementi poput parlamenta, zakonodavstva i pravosuđa su bili dimni zastor da se stvori privid uloge građana, a zamagli tvrda autokracija vođe.


Osigurao je stabilnost u državi, etničkom i vjerskom tolerancijom s jedne strane i održavanjem stabilne srednje klase s druge što je omogućilo ravnotežu unutar društva koja je spriječila nejednakosti koje bi dovele do nemira i kanalizirala negativne tokove. Kazahstan je postao oličenje suprotnosti, s jedne strane su bili velebni gradovi zapadnog tipa poput Almatyja i Nur Sultana(bivše Astane) i niz nerazvijenih siromašnih naselja i pustopoljina prožetih korupcijom i nezaposlenošću.


Nazarbajev je, u biti, personalizirao politiku i upravljanje u svojoj ličnosti čime je osigurao neograničenu moć, zaleđe i slobodu naspram nepostojeće opozicije. No, to znači da stabilnost države ponajviše ovisi o tome koliko će dugo vladati. Njegov odlazak je značio stvaranje vakuma koji nova ličnost bez iskustva i istaknutog djelovanja ne može popuniti, što stvara plodno tlo za borbe oko moći između klanova i elita, kao i nezadovoljstvo u državi.


Nazarbajev je otišao, a njegovo žezlo je preuzeo Tokajev, koji je bio predsjednik senata, iako je Nazarbajev postao predsjednik vijeća sigurnosti zbog čega se govori da je nastavio vladati iz sjene.
Kazahstan ima vodeću ulogu u regiji, proizvodi 60% BDP-a srednje Azije uz pomoć zaliha nafte i plina kojima raspolaže. Posjeduje mnogo drugih minerala i najveći je proizvođač urana na svijetu. Još 2018., Kazahstan proizvodi 21.705 tona, dok mu je najbliža Kanada s 7001. Kazahstan ima ogroman potencijal što se tiče vlastitih bogatstava i ključnu ulogu na globalnom tržištu.


Postavlja se pitanje kako su onda moguće astronomske razlike u bogatstvu i životnom standardu? Odgovor se nalazi u gotovo nedodirljivoj eliti i neformalnim odnosima koji gotovo svu zaradu usisavaju, dok za narod ostaje taman onoliko usmjereno prema srednjoj klasi da se održi stabilnost.
George Galloway je prokomentirao da bi svojim prihodima kazahstanska vlast mogla osigurati besplatno gorivo za svakog stanovnika. To dovodi do današnje situacije.


Cijena goriva je bila brana od nezadovoljstva koje je obuzelo na kraju cijelo društvo. Većina stanovnika vozi aute na ukapljeni naftni plin(LPG) znan kao autoplin. Problemi radi autoplina započinju 2019. kada se plinom krenulo trgovati elektroničnim putem. Brzina i nova dinamika transakcija su učinile regulaciju i kontrolu brze trgovine i cijena gotovo nemogućom što koriste proizvođači da pritisnu vlast da olabavi regulacije.Novogodišnjom odlukom o dvostrukom porastu cijena, pokrenut je slijed događaja koji je bilo gotovo nemoguće zaustaviti.


Nemiri su počeli u naftnim čvorištima, Zanaosenu i Mangystau s kulminacijom u poslovnom središtu Almatyju koje postaje epicentar nemira. Tokayev je brzo djelovao obećanjem da će vratiti ograničenja na cijene, u Almatyju i Mangystau uvodi policijski sat i prihvatio je ostavku vlade postavivši privremenog premijera Smailova dok se ne sastavi nova vlada.
Te vatrogasne mjere nisu spriječile nemire, štoviše, nakon njih je počela još veća eskalacija. Naoružani prosvjednici koordinirano i organizirano zauzimaju gradonačelnikov ured i zračnu luku u Almatyju, Kazakhtelecom gasi Internet, a prosvjednici zauzimaju ključne lokacije i komunikacijsko-administrativnu infrastrukturu. Unatoč gašenju komunikacijskih mreža, prosvjednici uz naoružane skupine uspješno održavaju svoju organizaciju i djeluju protiv vladinih snaga.

Potrebno je naglasiti kako su se prosvjednici poslužili suvremenim taktikama gerilskog ratovanja i urbane borbe za koju je potrebna duža obuka kao i razina praktičnog vojnog iskustva na terenu. Koristili su se raznim zasjedama, upadima malih jedinica, izbjegavanjem otvorenih okršaja s vojskom. Protuvladina opozicija je uspješno koordinirala akcije diljem države, među njima postoji i niz militanata Islamske države, Al-Kaide i pojedinih frakcija, borci koji su pronašli utočište i pritajili se nakon poraza u Siriji.


Kazahstan je bio na rubu sloma, pada u građanski rat i prelijevanja na susjedne zemlje i samu Rusiju. Tokajev je pozvao Organizaciju o kolektivnoj sigurnosti CSTO u pomoć i izjavio da je „Kazahstan je proživio najveću krizu u 30 godina svoje neovisnosti.Teroristi, uključujući i strane militante, ušli su u našu zemlju kako bi stvorili kaos. Ti militanti su čekali svoju priliku, da na njih dođe red, da mogu krenuti u akciju. Njihov glavni cilj je jasan: potkopati ustavni poredak, uništiti institucije i zauzeti vlast. Govorimo o pokušaju državnog udara“. Putin podržava sljedeće riječi da „vidi Majdan po svuda“, impliciravši da postoji podrška izvana opoziciji. To dovodi do odluke za intervencijom.


CSTO je nasljednica Kolektivnog sigurnosnog sporazuma potpisanog u Uzbekistanu 1992. Vođen je od strane Rusije uz Armeniju, Kazahstan, Kirgistan, Tadžikistan, Uzbekistan, Bjelorusiju, Gruziju i Azerbajdžan. To je ustvari regionalni sigurnosni aranžman pod vodstvom Rusije.
Intervencija u Kazahstanu se može tumačiti kao pothvat humanitarnog karaktera koji legitimitet vuče iz 4. Članka CSTO-a koji govori „ Ako je bilo koja članica suočena s agresijom od strane države ili grupe država, to će se smatrati agresijom protiv svih potpisnica sporazuma. Uslijed agresije protiv bilo koje uključene zemlje, sve ostale članice će pružiti potrebnu podršku uključujući vojnu i pružiti će podršku na svom raspolaganju u sklopu prava na kolektivnu obranu iz članka 51. Povelje UN-a“.Navedeni članci uz načela pravednog rata o humanitarnoj intervenciji koja obuhvaćaju zaštitu ustavnog poretka kao i života građana daje pravedan povod za djelovanje.


Mirovne snage namijenjene izvršenju zadaće su činili vojnici iz svih zemalja potpisnica s oko 2500 vojnika uz oklopne snage i drugu tehniku. Ruski mediji su naglasili da su tenkovske snage kazahstanske vojske redovito na vojnim vježbama ostvarivale odlične rezultate koje će sada moći primijeniti. Snage su bile vođene ruskim padobranskim brigadama kao najviše eksponiranim elementom. To su snage lagano opremljene, ali visoko specijalizirane za djelovanje iza neprijateljskih linija, brze upade i protuterorističke akcije. To odgovara načelu diskriminacije i proporcionalnosti jer su one ograničeno uporabljene sukladno svojoj zadaći da se minimalizira kolateralna šteta i civilne žrtve.


Intervencija je bila uspješna i mirovne snage su brzo stabilizirale stanje u zemlji, Tokajev je najavio da će se sukladno ostvarenom cilju, mirovne snage povući. Spriječeno je prelijevanje krize i očekuje se smirivanje situacije, no političko stanje i budućnost režima u Kazahstanu ostaje upitna.
Kulminacija krize iza sebe ostavlja maglu nedosljednosti i niza otvorenih pitanja bez jasnih odgovora. Jedni tvrde da ovi nemiri zbog koordinacije prosvjednika i naoružanih skupina nisu mogle biti izvedene same od sebe. Bila im je potrebna podrška izvana. Iza takvog stava su stajali Putin i Tokayev. Putin je izjavio da su „Dobro organizirane i dobro kontrolirane skupine militanata bile upotrebljene uključujući i one koji su navodno bili trenirani u stranim terorističkim kampovima za obuku. „U isto vrijeme majdanske tehnologije upotrebljene su kako bi se podržalo izgrednike i razmjenjivalo informacije kao i za vrijeme situacije koja je dovela do pada ukrajinskih vlasti. Za tu podršku suptilno optužuju SAD i EU.


Glasnogovornica Bijele kuće je izjavila da su to „lude ruske tvrdnje“. SAD je također izjavio da vlasti moraju dati da se „čuju oni koji imaju nešto za reći“. Ovi komentari su u svojoj srži umjereni, sličan stav ima i EU, što ide u prilog činjenici da opozicija ima simpatije, ali ne i konkretnu podršku kakva je primjerice prisutna u Siriji i Ukrajini. I sam Tokayev je naglasio u najnovijim objavama da je ova situacija odraz gnjeva naroda i da bi bivši predsjednik i suradnici trebali „podijeliti svoje bogatstvo“. To dovodi u pitanje mogućnost strane podrške, a činjenica je da SAD nema u srednjoj Aziji značajnijeg utjecaja da može pružiti veću podršku bilo kakvoj opoziciji.


Intervencija u Kazahstanu će ostati zapamćena po tome što predstavlja presedan. CSTO kao regionalna organizacija kolektivne sigurnosti je po prvi puta u svojoj povijesti zajednički intervenirala. Ovakvim pristupom se je Rusija ogradila od mogućih optužbi da je intervencija djelo samovolje i proširenje državne moći, već da je ona legitimna podrška partnerskoj zemlji. Rusija je ujedno pokazala da sve članice CSTO-a, znači srednja Azija čine jedistven geopolitički prostor, meki trbuh koji će biti zaštićen i neće se dozvoliti bilo kakva destabilizacija regije. Kina je također pružila podršku Rusiji govoreći da je Moskvi i Pekingu zajednički cilj „odupirati se vanjskim silama koje se žele uplitati u u unutarnja pitanja zemalja centralne Azije“. Naglasili su da se trebaju zajednički boriti protiv „tri zla“ u obliku religijskog ekstremizma, teritorijalnog secesionizma i nasilnog terorizma. Rusija i Kina su tako pokazale da zajednički planiraju održati status quo u središnjoj Aziji i naglasile su čvrstinu svog saveza. Prostor je također bitan jer čini poveznicu između Rusije i Kine, a također je i ključna trasa kineskog projekta Jedan pojas Jedan put.


Globalne posljedice krize su se očitovale u padu vrijednosti na tržištima kriptovaluta jer je Kazahstan druga zemlja po rudarenju. Također je cijena urana skočila gotovo za 8%. Cijene su već u rujnu uslijed globalnih nestašica i inflacije porasle za 24%. Pitanje zaliha urana postaje sve važnije jer se nuklearna energija smatra relevantnom u budućnosti. Jedni ju vide kao izvor koji će doživjeti novi uspon kada se primjena zelenih oblika pokaže kao nedostatnom, drugi smatraju da može odigrati ulogu kao tranzitivan oblik dok se u potpunosti ne bude mogla osigurati sveobuhvatna tranzicija na zelene izvore. Neizvjesnost i nesigurnost su postali temeljne odrednice globalnog tržišta kojima se u ovom trenutku i trguje. Percepcija ima prednost nad dodanom vrijednosti i konkretnom proizvodnjom što naglašava buduće trendove fluktuacija koje će se i u idućoj godini neminovno nastaviti. Tako i u međunarodnim odnosima, ova kriza predstavlja uvid u izazove koji se nalaze u novoj godini pred nama.

Related posts

Rast inflacije u Hrvatskoj

Marsel Antunović

Prvo zajedničko putovanje članova Diplomatskog kluba

Karlo Skoric

50 besplatnih tečajeva za studente za 50 godina “Srca”

admin