Kada se student/studentica upiše na fakultet u drugome gradu, županiji ili zemlji najčešće
završi u studentskome domu ili u stanu. U oba slučaja susrest će se s novom pojavom, a to je
samostalan život, u većini slučajeva po prvi puta, ali i suživot s drugim ljudima koji nisu
nužno njihova obitelj niti ljudi koje znaju.
U domu dijeli sobu sa cimerom/cimericom, a u stanu ima svoju sobu, ali dijeli ostatak
životnog prostora. Naravno, neki žive i sami.
Tranzicija iz toga da je većinu osoba doma čekao skuhan ručak, oprana i opeglana roba te
uredan prostor (naravno postoje i iznimke) nekim studentima ne padne baš lako. Skuhaju si
ručak, pojedu ga, a tanjuri magično ne nestaju iz sudopera već čekaju nekog da im se smili i
opere ih.
Također, jedan od većih noviteta su i plaćanje režija. Što su režije uopće, zar to postoji? To su
neke pojave koje im do sada nisu ni padale na pamet, a sada su njihova svakodnevica.
Probat ću vam dati kratak uvid u to kako izgleda život studenta samostalno u novom gradu, ali
i dinamika njegovog života u stanu s cimerima.
U slučaju da ste stigli u novu okolinu malo prije samog početka studija, u prvom periodu dok
se još privikavaš na novo okružje sigurno ti ne pada na pamet odmah kuhati. Zato si skineš
„Glovo“, „Bolt“, „Wolt“ ili nešto u tom stilu na mobitel i kreneš u potragu za hranom koju si
ne moraš sam spravljati.
Nakon nekog vremena shvatiš da svaki dan praktički jedeš identičnu hranu pa kreneš
eksperimentirati s kuhanjem. Onda kada ti dojadi svakodnevno pranje beskrajnog suđa, a
taman su ti krenula predavanja, sjetiš se i da si dobio nekakvu omotnicu na fakultetu. U njoj
se nalazi neka magična kartica zvana
„X-ica/iksica“ s kojom za male novce možeš jesti raznu hranu.
Naravno, ponekad ti i to dosadi pa ideš u začarani krug naručivanja hrane, kuhanja doma ili
hranjenja u menzi. Neki si jednostavno kombiniraju, primjerice jedan dan će jesti doma, drugi
će ići u menzu, a za vikend će se počastiti s dostavom. Neki si ukomponiraju da određene
obroke u danu jedu u menzi, a određene jedu doma. To je stvar osobnih preferencija i navika,
svatko si nađe sistem koji mu odgovara.
Prođe nekoliko dana otkada si se uselio, ležiš u krevetu i shvatiš da su ti se počele nekakve
sive nakupine raznih oblika skupljati po različitim mjestima u sobi. To je dobra, stara, svima
poznata, puna alergena, prašina.
Onda saznaš da postoji jedna čarobna naprava, zvana usisavač, koju moraš redovno koristiti
za čišćenje svog prostora, pogotovo ako si alergičar.
Postoji i krpica stvarnog naziva „čarobna krpa“, kojom istu tu prašinu skidaš s pokućstva,
televizije i sl.
Ukratko smo pokrili neke, ni približno sve, aspekte samostalnog života.
Druga pojava je dijeljenje sobe ili stana s nekim drugim osobama.
Tko su sad oni i što tu rade? Suživot s cimerima nekima može biti san snova, a nekima noćna
mora. Ponekad se ujutro probudiš i vidiš sudoper pun suđa koje je tvoj cimer koristio, a već
dva dana nije ni pomislio oprati. I onda, ako ti se to gadi, ti opereš za njim i tako u krug. Kad
mu probaš nešto reći, samo ti posprdno kaže pa nisi ga trebao prati, u stilu – tko ti je kriv što
tebi to smeta.
Nekada u kasne noćne sate, odeš na toalet i čuješ kako ti cimer vodi ljubav sa svojom boljom
polovicom. Katkad ti se cimer vrati iz izlaska usred noći i krene si peći palačinke pa ostavi
upaljenu indukciju i sve zapackano od smjese.
Naravno, nije sve tako crno.
Kada si imao loš dan i treba ti netko za priču, uvijek imaš nekoga za to.
Nemaš ništa u planu za vikend, dogovorite se da ćete pogledati maraton tvoje omiljene
trilogije. Nisi siguran u svoje znanje prije kolokvija, zamoliš ih da te ispitaju. Uhvati te
prehlada, oni ti skuhaju juhu ili odu po lijekove.
Ponekad je samo lijep osjećaj što znaš da te kući uvijek netko dočeka.
Sažeto sam vam prikazao kako vaš studentski samostalni ili zajednički život može izgledati.
Nisu svi primjeri moji osobno, neke sam posudio iz iskustava svojih prijatelja.